Malakološki muzej u Makarskoj

by Yachts Croatia

More kao kolijevka života

Posjetitelji ovoga jedinstvenog muzeja ostaju zatečeni oblicima, strukturama i bojama školjaka te miomirisima i aromama autohtonog bilja

Malakološki muzej u Makarskoj čuva jednu od vrjednijih europskih zbirki školjaka, a o zanimljivom muzejskom postavu i primjeni školjaka u svakodnevnom životu razgovarali smo s muzejskom savjetnicom – školskom sestrom franjevkom dr. sc. Marijom Editom Šolić.
Možete li nam ukratko ispričati povijest muzeja?
Povijest nastanka Malakološkog muzeja u Makarskoj je veoma zanimljiva. Muzejska građa prikupljana je bez financijskih sredstava, s puno ljubavi, napora i odricanja. Utemeljitelj Muzeja je sin pomorca, franjevac dr. sc. fra Jure Radić koji je od djetinjstva zagledan u lice mora i njegove darove, a posebno u školjke. S kolegom franjevcem mr. sc. fra Franjom Carevim i nekolicinom subraće redovnika sistematski je sabirao školjke duž priobalja i otoka Hrvatske. Nakon adekvatnog prikupljanja, prepariranja i određivanja uspostavio je međunarodnu razmjenu s muzejima, institutima i pojedincima diljem svijeta. Na poticaj i uz suradnju prominentnih predstavnika kulturnog života Makarske i uz dozvolu i blagoslov pretpostavljenih otvorena je 1963. godine izložba recentnih školjaka u starom dijelu Franjevačkog samostana. Od tada do danas je kao stalni postav.
Koliko se primjeraka školjki čuva u muzeju?
U stalnom postavu Muzeja je oko 3.000 primjeraka školjaka.
Što čini glavninu muzejskog fundusa?
Glavninu muzejskog fundusa u izložbenom dijelu čine školjke morskih puževa, školjkaša i po nekoliko primjeraka iz drugih razreda mekušaca, zatim koralja i mali broj drugih morskih vrsta.
Većina primjeraka je iz našeg mora, no što je s egzotičnim vrstama?
Osim školjaka iz našeg mora, u izložbenom postavu su školjke iz drugih mora i oceana: Havaja, Oceanije, Kalifornije, Kine, Japana, Kariba, Australije, Madagaskara, Tanzanije, Filipina, Indonezije, Crvenog mora, Atlantika i Koraljne barijere.

Malakoloski muzej

U stalnom postavu Muzeja je oko 3.000 primjeraka školjaka

Možete li nam nešto više reći o fosilnoj zbirci?
Zbirka fosila nastala je paralelno sa skupljanjem recentnih školjaka. Profesor Carev je bio naročito zauzet sabiranjem. U zbirci fosila su fosili amonita, rudista, mekušaca – puževa i školjkaša, ježinaca, koralja i algi. Većina ih je iz srednje Dalmacije, a manji broj iz Alpa i sa Zagrebačke gore. Preko fosila iščitavamo davno lice mora na spomenutim prostorima od trijasa do neogena.
U muzeju je i zbirka autohtonog bilja?
U okruženju Muzeja je zbirka živog autohtonog bilja biokovskog područja. Zbirka u malom odražava cvjetno lice ovoga područja kroz svih dvanaest mjeseci. Stvara ugođaj oku i dah miomirisa i aroma. U sklopu Instituta ‘Planina i more’ prati se fenologija i ekološki čimbenici nekih vrsta, posebno rijetkih i endemičnih biljnih taksona. Uz odgojnu i obrazovnu poruku, zbirka je poticaj kako voljeti i čuvati biljne vrste svog područja, te kako bez puno materijalnih sredstava uzgajati autohtone biljke, što je i jeftinije nego strane, koje skupo plaćamo, a njihovo održavanje iziskuje puno truda (npr. uzgajanje engleske trave u toplom i suhom Mediteranu).
Što se posjetiteljima osobito sviđa?
Naši muzejski posjetitelji su od dječje dobi do stogodišnjaka, različitih znanja i interesa, dolaze s različitih meridijana i paralela. Dive se građevnoj vještini mekušaca u izgradnji i dizajniranju njihovih školjaka, bojama, oblicima, inspiraciji znanstvenika kako su ih nazvali, geografskoj rasprostranjenosti, primjeni školjaka u svakodnevnom životu: kao hrana, nakit, novac, uljanice, likovni uzorci, sedefu, biseru… Oblici, strukture i boje školjaka te miomirisi i boje autohtonog bilja oduševljava gotovo sve posjetitelje i potiče ih na upoznavanje, ljubav i očuvanje prirode i okoliša.

Malakoloski muzej

Nevjerojatna je vještina kojom se mekušaci koriste u izgradnji i ‘dizajniranju’ školjaka

Mogu li posjetitelji otkriti nešto više o školjkama kao prehrambenoj namirnici ili o njihovoj trgovini?
Otkad pratimo prisutnost čovjeka na Zemlji mnoge vrste morskih mekušaca i njihovih školjaka su služile čovjeku za raznovrsnu upotrebu. Priobalnim stanovnicima mnogih mora bile su važan izvor prehrane. O tome svjedoče prapovijesne iskopine kuhinjskih otpadaka iz Danske, Francuske i Sjeverne Amerike. Poznate su razne vrste kao delikatesa: puževi, školjkaši i glavonožci. Od puževa kod nas se koriste vrste lupara i volaka, a u svijetu je cijenjeno meso morskog uha. Među školjkašima su na cijeni kamenica, dagnja, vongola, jakovljeva lepeza,  šljanak. Vrste koje su danas zakonom zaštićene te se ne smiju izlovljavati su periska i prstac. Među posebne delicije mekušaca spadaju glavonošci: lignja, sipa, hobotnica i druge. Inače nemaju vanjsku školjku, nego unutarnji rudiment – ostatak nekadašnje školjke. Prije nekoliko desetljeća su primorski stanovnici govorili ‘jestivo je sve iz mora’. Danas moramo dobro paziti zbog raznih polutanata odakle što jedemo. Posebno se to odnosi na školjkaše.
U zadnje vrijeme trgovina školjaka je preplavila i naše priobalje. Brojnim kupcima se strane vrste prodaju kao ‘suvenir Hrvatske’. Među kolekcionarima školjaka neke vrste imaju visoku cijenu, posebno one rijetke. Inače trgovanje životinjskim i biljnim vrstama je regulirano međunarodnim konvencijama i zakonima.
Kiseljenje mora velika je prijetnja morskoj flori i fauni, pogotovo školjkama i koraljima. Kako gledate na to?
Kiseljenje mora odnedavno proučavaju brojni svjetski znanstvenici i tvrde kako je to posljedica globalnog zatopljenja, te kako rastuća količina ugljičnog dioksida u atmosferi utječe na pH u moru. Ugljični dioksid se oslobađa u morskoj vodi i stvara ugljične kiseline. Kiselost voda nagriza kalcij i strukture školjaka, koralja i kalcifilnih algi, ali utječe i na riblji fond, što su potvrdila znanstvena istraživanja na koraljnim grebenima. Službena je procjena na Havajima kako dolazi do dekoloracije i odumiranja koralja zbog oksibenzona i drugih kemikalija koje se nalaze u preparatima za sunčanje. Većina svjetskih znanstvenika predviđa kako će se povećanjem zakiseljenosti mora promijeniti sustav mora s dalekosežnim posljedicama. More kao ključ i kolijevka života vrlo je osjetljivo na sve promjene onečišćenja koje loše utječu na sva živa bića u moru. Više stručnjaka upozorava na brojne supstancije koje štete životu u moru. Situacija je odavno alarmantna. Sve je u morskom sustavu povezano. Preko hranidbenog lanca toksični spojevi dospijevaju i do čovječjeg organizma, te štetne tvari su opasne za ljudsko zdravlje i izazivaju razne bolesti. Zato treba svatko početi od malih stvari davati svoj učinak na očuvanju morskih i svih sustava života.

Vječni materijal utkan u povijest Dalmacije
Raw food