Kralj divljih gljiva

by Yachts Croatia

I među gljivama postoji neupitni monarh: tartuf, gastronomska ikona Istre, jer upravo ovaj hrvatski poluotok u svojoj unutrašnjosti obiluje tom cijenjenom delicijom

Divlji tartufi rastu pod zemljom, oko korijena nekih hrastova, a beru se cijele godine – uz pomoć pasa (i drugih životinja, primjerice svinja) uvježbanih da ih nanjuše. Najčešći su crni tartufi, izgledom vrlo nalik na komade ugljena, ali postoji i bijela vrsta, okus koje mnogi smatraju najboljim među gljivama. Tuber magnum pico, ili plemeniti bijeli tartuf, kuglasta, često spljoštena i nepravilna oblika, bjelkastožute ili ponekad oker boje, prekriven je zagasito crvenim mrljama. Grumen je premrežen mnogobrojnim, vrlo razgranatim bijelim šarama, te poprima nijanse u rasponu od boje mlijeka do intenzivno ružičaste boje. Spore su mu alveolarne i može doseći veličinu (velike) jabuke. Moguće ga je pronaći tek u kasno ljeto i jesen, a najviše početkom zime, uz korijenje hrasta, vrbe, topole, lipe… na područjima sa značajnom razinom vlažnosti. Naravno, najbolji je kada se konzumira sirov. Znali su u njemu uživati još plemenitaši u doba rimske vladavine u Istri, a ovih je dana cjenjeniji nego ikad. Izvor je inspiracije mnogobrojnih gurmanskih ostvarenja, pa se nemojte iznenaditi bude li vam ponuđen sladoled, torta ili liker od bijelog tartufa.

Spageti S Tartufima

Najizvornije okuse crnog tartufa doživjet ćete ih ukoliko ih svježe izribate na domaću tjesteninu

Bijeli tartuf sigurno je rezultat jedne od najljepših ‘kooperacija’ čovjeka i njegova najboljeg prijatelja. Jedan poluotok, jedna dolina rijeke… kriju u sebi najbolje što ćete od tartufa ikada pojesti: Istra i Mirna. Zemlja i rijeka. Prijestolnica tartufa je grad Buzet, a njegovi kraljevski dvori nalaze se negdje na relaciji između hotela ‘Vela vrata’ i restorana ‘Stara oštarija’. Prvi vam uljepšava svaku minutu provedenu uz ‘slow food’, a drugi tradicijom oplemenjuje turističku ponudu. Prvi pobjeđuje osjetila i uveličava vaš boravak u Istri, drugi budi nostalgiju i otkriva vam zašto je pojam ‘domaće’ riječ koja danas postaje čarobna. Uz okus tartufa naljepše se ljubi pjenušac, i to ako je moguće proizveden po klasičnoj metodi sazrijevanja u bocama, kakva se primjenjuje i u najpoznatijih vinara iz francuske pokrajine Champagne. Da kapljice ispune sva vaša očekivanja, a mjehurići pridonesu odličnom raspoloženju, pobrinut će se pjenušci nastali u vinskom podrumu Peršurić. Postoje indicije da su se i stari Grci častili pjenušcima, ali je otac te kapljice kakvu danas poznajemo ipak benediktinac Dominique, dom Perignon, zapravo podrumar opatije D’Hautvillers pokraj Reimsa, koji je negdje oko 1690. godine primijetio da su neke boce popucale zbog pritiska plina koji se stvorio… dok je ono što je ostalo u njima imalo čaroban okus!

Šampanjac

Pjenušac je vrsta vina koja čini krunu vinske proizvodnje i podrumarskog umijeća

Dakle, zašto ne iskoristiti čudo prirode – i upotrijebiti boce koje se neće rasprsnuti, kada se namjerno inducira proces naknadne fermentacije vina? I tako je to počelo, a danas se najviše cijene upravo oni pjenušci koji se proizvode klasičnom metodom, odnosno refermentacijom u bocama. Zapamtite, mjehurići su mjerilo kvalitete: brzina kojom prevaljuju put od dna čaše do pjene, veličina i njihova trajnost, te izgled pjene i njena postojanost. Ako se mjehurići lijepe na staklo čaše, slobodno se ‘napravite važni’ i zatražite pravi pjenušac! Uvijek možete reći da dan započinjete čašom pravog pjenušca i dobro znate što očekujete. Naime, neke dame svjetskoga jet-seta upravo to tvrde – i svi im vjeruju! Ne samo to, one su zbog te ‘iskrenosti’ dobile na pedigreu. Ambijent u kojem se pjenušac konzumira, prigoda i povod izuzetno su važna stvar. Tek u pravom društvu on dobije svoju pravu dimenziju. Jedini kriterij je uživanje, a tada otkrijete i onu tajnu vezu između čovjeka i vina. Baš kao i onu među svima nama.

Fotografije Pixabay

Hvar – gurmansko središte Mediterana
Novi gourmet festival R'n'B Weekend