Frane Cecić Acosta: Kapetan koji je oblikovao Martinis Marchi marinu
Kapetan marine Martinis Marchi prenio je znanje generacijama nautičara i pretvorio Maslinicu u jednu od najprestižnijih jadranskih lokacija
Malo je nautičara koji plove Hrvatskom a da ne poznaju Franu Cecića Acostu. Malo je i onih koji znaju da je Frane rođen u Južnoj Americi, ali je prije 50 godina došao na Šoltu i tu započeo svoju do danas neraskidivu vezu s morem. Cijeli život proveo je u nautici, kao skiper, serviser, poduzetnik i kapetan marina, a Martinis Marchi marinu u Maslinici vodi od njezina početka. Stoga nam je bilo pravo zadovoljstvo porazgovarati s pravim ‘morskim vukom’.
KAKO STE ZAPOČELI ‘ŽIVOT’ U NAUTICI?
Moj početak u ovome poslu bio je u obiteljskom škveru u Rogaču, u vlasništvu moga pokojnog djeda, gdje je otac nastavio raditi. Tu sam naučio što znači izvlačenje i porinuće broda, sve o drvenom brodu, materijalima, a baš s pokojnim djedom sam naučio dosta o poznavanju drva, a s ocem novije materijale, stakloplastiku i epoksi.
KARIJERU STE NASTAVILI U ZENTI?
Onda sam 1988. došao u lučicu Zenta kao čuvar-serviser. Do 1991. sam postao kapetan lučice, gdje sam bio do 1993. U međuvremenu sam išao u rat, dio tog razdoblja sam također proveo na moru, vozeći glisere, gumenjake za Šipan i Dubrovnik... probijanje blokade. Međutim 1993. sam krenuo u privatne vode u mojoj tvrtki Gringo Nautica; prvo sam vozio jahte, a u ono vrijeme jahta je bila duljine 20-ak metara, što je bilo kao sada 50. Također sam krenuo u servis, popravke, pituravanje, sanacije osmoze, što mi je bilo tada najjače. Još 1993. smo krenuli s AWL Grip bojama, što je tada bilo hit. Imali smo prodaju brodova i mini-čarter s pet brodova. To je trajalo sve do 2006. godine, kada sam postao kapetan marine Frapa.
U MASLINICI STE OD SAMOG POČETKA?
Ja sam kapetan marine od samog otvaranja Martinis Marchi marine 2012. godine, gdje vodim operativni dio te kontrolu troškova. Moj posao prvenstveno se sastoji od kompletne organizacije. Također treba popratiti sve vezano uz ljude, obaviti intervjue, zaposlenja, ispoštovati budžet koji je dogovoren s vlasnikom i pratiti svaki dan situaciju. Drugi aspekt posla je komunikacija s gostima, poslovnim partnerima, agencijama, čarterima, servisima i na sajmovima trebamo biti prisutni. Gosti to posebno cijene, kada im se na personalizirani način pristupi, kad im znaš ime... Onda i kad te vide svaku godinu, bilo na sajmu ili u marini, onda te i drukčije doživljavaju. Osjete se nekako kao domaći, i meni je drago vidjeti te goste koje sam imao, neke poznajem i od prije iz vremena kada sam vodio svoju tvrtku pa nakon toga iz Frape. Onda vidiš i kako prolazi vrijeme, kako smo izgledali prije 20-30 godina, i kako sad izgledamo (smijeh).
ŠTO SMATRATE NAJVEĆIM POSTIGNUĆEM U TAKO BOGATOJ KARIJERI?
Uvijek mi je drago da se prenese to dugo nakupljano znanje, ta tradicija i nešto što smo mi u toliko godina uspjeli sažeti od cijelog tog nautičkog opusa. I da možemo to znanje prenijeti na mlađe generacije. Na primjer, dođe student kod mene i bude mornar, onda za nekoliko godina bude skiper na nekom manjem brodu. I zatim počne 'navigavat' i bude kapetan na velikom brodu. To mi je baš zadovoljstvo, pa kad se dođu javiti, kad dođu pozdraviti, vidjeti situaciju, tu gdje su bili... Isto se odnosi na ljude s recepcije, i oni promijene neka radna mjesta, postanu menadžeri i tako dalje. Ja znam nekoliko djevojaka koje su kasnije postale menadžeri u drugim tvrtkama.
VAŠ LJETNI EVENT JE PONOS MARTINIS MARCHIJA?
Naš ljetni event traje od 2012. i mogu reći da je to baš tradicionalni, dobar event. Svatko tko je bio tamo može procijeniti da je to jedinstveno okupljanje na Jadranu. Tu su jahte, restoran, park, hotel, party... Teško je naći takvu destinaciju, ali je i teško to sve uklopiti i da sve štima, da su ljudi zadovoljni, a većina gostiju koji su već bili se vraća. Nije im dosadilo, uvijek je nešto novo, uvijek se nešto promijeni, uvijek je nešto što ih iznenadi.
OSIM LJETI, MARINA RADI I ZIMI?
Imamo nekoliko godišnjih vezova, samo nekoliko, jer nam je fokus na dnevne vezove. Međutim, zimi popunimo marinu do 1.4., mirno je okruženje i neki gosti vole tamo boraviti. Zbilja guštaju, jer zimi je lijepo biti u takvom raju gdje nema gužve, gdje nema stresa, gdje je totalni 'relaks'.
KOLIKO JOŠ DUGO MISLITE RADITI?
Nisam odredio datum, tu treba složiti još par detalja, ali taj dan sigurno dolazi. Drago mi je da prenosim nekako ovo moje, neću reći znanje, nego iskustvo, na mlađe. Zadovoljan sam i da sam uspio nešto prenijeti na moju obitelj jer moja djeca također rade u ovoj struci, kćerka u marini, a sin na jahti. Kada ne radim, unuci me posebno upotpunjuju i tek kada osjetiš tu ljubav, postaneš svjestan kako vrijeme prebrzo teče.
IMA LI NEŠTO ŠTO VI VIDITE KAO VAŽNO U SVOM POSLU?
Pa ja bih volio istaknuti da smo mi kao mala marina uspjeli kroz dobru uslugu i personalizaciju s gostima te razinom usluge ostvariti da se gosti vraćaju. To mi je prioritet... da su gosti zadovoljni našom uslugom. Dobili smo niz nagrada, kao što je Turistički cvijet za najbolju malu marinu 2018. i 2022., Zlatno sidro Nautičke patrole 2024., što je još jedan mali dokaz da nas cijene gosti i struka. Ali samo podizanjem kvalitete možemo napredovati, a u tom smislu uz naše ekološke napore, prikupljanje i razvrstavanje otpada s brodova, tu su ekoakcije čišćenja podmorja i plaže, imamo električnu punionicu za brodove, auta i električne bicikle. Moj najveći prioritet je zadržati tu razinu usluge i onda nema kraja uspjehu.
Fotografije Darko Šupuk, Martinis Marchi