Jadranska gusarska gnijezda

by Yachts Croatia

U vremenima kad se plovilo samo danju, i to nadomak obale, uz istočnu jadransku obalu nije bilo ni ugodno ni sigurno, zbog pljačkaša koji su napadali trgovačke lađe svojim malim i brzim brodicama, donoseći strah, užas i smrt

OMIŠ
Gusarski tabor, antički Onaion (Oneon) ili srednjovjekovni Olmissium (Almyssium), svjedok je burne i slavne prošlosti grada Omiša – od Ilira, Grka i Rimljana, pa sve do vladavine Mletačke Republike, carske Austrije i Napoleonove Francuske. Pa ipak, duh Omiša danas se najviše osjeća u kamenim zdanjima koja svjedoče uspomenom na vladavinu knezova Kačića, za koje su omiški gusari čak tri stoljeća gospodarili srednjim Jadranom i svakom moreplovcu ‘ledili krv u žilama’. Upravo zbog svoga izvanrednog položaja, na ušću rijeke Cetine te podno Biokova, na kojem su sagrađene tvrđave Mirabella (Peovica) i Starigrad (Fortica), Omišani su dugi niz godina uspješno pružali otpor prijetnjama s kopna i mora, ulazeći tako u povijest i legendu.

Omiš

Impozantna kamena vrata, kroz koja se bistra Cetina ulijeva u more – predstavlja geološki simbol ovog starog grada

U koritu rijeke Cetine bio je sagrađen podvodni zid, od izuzetne strateške važnosti, jer je onemogućavao lađama potjere prodor do gusarskih skloništa, a na lijevoj obali rijeke jedna omanja tvrđava, koja je danas sasvim porušena, kao i veći dio nekadašnjih gradskih zidina. Onima koji se drže romantične predodžbe o ‘borcima za slobodu’ oči otvara činjenica da omiški gusari nisu napadali samo brodovlje neprijateljskih Mletaka, nego i ‘zemljake’ pod zastavom Dubrovnika, Kotora, Budve… jer su ipak živjeli od pljačke, a ne od trgovine ili obrta.

NERETVA
U jednom od starih zapisa stoji: ‘Isplovljavajući iz svojih špilja na okretnim i brzim brodovima, Neretvani su se poput sokolova zalijetali na brodove koji su plovili njihovim vodama…’ Prostor Neretvanske kneževine, između ušća rijeka Cetine i Neretve, spominje se u mletačkim zapisima kao područje straha i trepeta njihovom brodovlju, jer je gotovo svaka bitka Mlečana protiv neretvanskih gusara završavala neuspješno.

Neretva

Čist zrak, bistra voda i prirodno okruženje glavne su odlike ovog područja

Drski i hrabri Neretvani tradiciju gusarenja baštinili su od prastanovnika delte, Ilira, te ju nastavili njegovati od doseljenja u Dalmaciju, pomažući oslobađanju hrvatskih kneževina, a svoju legendarnu pobjedu protiv Mlečana odnose davne 887. g. u bitci kod Makarske, u kojoj pogiba i sâm mletački dužd Petar Candiano. U spomen na taj događaj, 18. rujna se danas obilježava kao Dan Hrvatske ratne mornarice, a svake se godine autohtonim gusarskim lađama vesla maraton od Metkovića do Ploča.

MALI STON
Malo je poznato da je i prekrasni srednjovjekovni gradić Ston, danas znamenit po kamenim zidinama i utvrdama, te višestoljetnoj tradiciji proizvodnje soli i uzgoju školjaka, u 14. stoljeću bio zloglasno gusarsko uporište. Njime su tada vladali zahumski knezovi Branojevići, pljačkaši Dubrovnika, ali je njihova vladavina bila kratkog vijeka: kad su Dubrovčani procijenili geostratešku vrijednost položaja grada, te ekonomsku solane i plodnoga okolnog polja, uz pomoć bosanskoga kralja Stjepana Kotromanića 1326. godine uzimaju pod vlast Ston, a postupno i cijeli poluotok Pelješac.

Mali Ston

Impresivna duljina zida, 5,5 km i ojačan je sa 40 kula i 7 stražarnica, razlog je što je on u svijetu poznat kao ‘Europski kineski zid’

Za potrebe obrane dubrovačkog posjeda, ubrzo je započela izgradnja stonskih zidina, koje su, povezivajući Mali Ston i Veli Ston, u ono doba činile najdulji fortifikacijski kompleks u Europi (7 km). Unutar zidina, razvija se društveni i kulturni život grada po uzoru na dubrovački, a u Stonu djeluju i neki poznati dramski pisci poput Antuna Sasina. Do danas je dio zidina razrušen potresima, od kojih je najveću štetu nanio katastrofalni iz 1667. godine, kada je razrušeno čak 500 metara zidina.

SENJ
‘Sa visina gruvala bura, kanda će polomiti drevno hrašće oko Senja, kanda će senjske kule pobacati u more. Tjesnac morski među hrvatskim žalom i otokom Krkom kipio od bijesa…’ August Šenoa, u svom romanu ‘Čuvaj se senjske ruke’, navodi jednu epizodu u kojoj mletački plemić Vittorio sa svojom pratnjom dolazi na Vrbnik po djevojku Dumu, namjeravajući uzeti ju za ženu. Kada ga ona srdito odbije, povrijeđeni plemić nasrće na nju, a ona po buri bježi niza strme stijene prema moru. Vittorio je sa svojom četom lovi do rta, ali u olujnom nevremenu iskrsava uskočka lađa iz koje iskače snažni senjski vojvoda Juriša Orlović. Dume skače junaku u ruke, a on počinje veslati prema pučini, ostavljajući na obali ljutite Mlečane…

Senj

Najmonumentalniji spomenik u gradu je kula Nehaj, koju je daleke 1558. godine izgradio uskočki general Ivan Lenković radi obrane grada od Turaka i Mlečana

Ponos, hrabrost i prkos senjskih uskoka vjekovima su predstavljali ‘trn u oku’ venecijanskoj floti na moru i turskoj vojsci na kopnu, jer su Senjani – pod ‘firmom’ borbe za slobodu, a zapravo razbojstava koja im je bečki dvor tolerirao ovisno o trenutačnom odnosu prema suparnicima na europskom jugoistoku – ratovali po narudžbi, postajući legendom i dijelom europske povijesti ponekad hrabrošću, ponekad okrutnošću. Osim poznatom tvrđavom Nehaj, sa čijeg se vrha pruža prekrasan pogled na obližnje otoke i planine Učku i Velebit, grad Senj može se pohvaliti bogatom i burnom prošlošću koja seže od prahistorijskog doba (IV. st. pr. Kr.), pa sve do rata devedesetih, o čemu svjedoče izlošci u Gradskom muzeju i sakralna baština. Zanimljivo je spomenuti da se u ovom gradu nalazi sunčani sat koji leži na 45. paraleli, jer se Senj nalazi točno na sredini između ekvatora i sjevernoga pola.

Fotografije Ivo Pervan

Otok napuštenih sela