Jack Nicholson

6 MINUTES READ

Bolje ne može

Sezona Oscara je završila, a mi plješćemo iskonskoj kinematografskoj ikoni – neusporedivom Jacku Nicholsonu

Ima li išta čudnije i ljepše pod kinematografskim nebeskim svodom od osmijeha Jacka Nicholsona? Taj osmijeh krije veliku i osebujnu tajnu ezoterijskog čulnog znanja, izvora đavolstva i kaosa nepoznatog običnom smrtniku. Taj osmijeh skriva najprljaviji svjetski vic. To je cerek koji krije duboke ironije. Jer kad se mali John Joseph Nicholson rodio, prije nekih 77 godina, bio je to slatki mali osmijeh za svakoga. Muškarci su s Marsa, žene grade domove na Veneri, prema riječima nekog gurua za ljubav. Možda nas ne bi trebalo iznenaditi što netko tako egzotičan i brilijantan poput Jacka Nicholsona ne pripada ni Marsu, ni Veneri. Jack je s Neptuna. Da budemo točniji, New Jersey Neptuna. Zabačeni gradić na istočnoj obali, nekih sat vremena južno od New Yorka, iako su u tim poslijeratnim danima blještava svjetla Manhattana izgledala udaljeno kao i sam svemir. Mali obiteljski skandal, dobro skriven od strane glavnih glumaca, dogodio se 1936. u jednoj od malih sivih kućica na atlantskoj obali. Šesnaestogodišnja June Nicholson, hirovita lokalna djevojka željna blještavila pozornice, otišla je od kuće, zatrudnjela s bezimenim lokalnim ženskarom, pa je cijelu priču trebalo zataškati kako bi se izbjegao skandal. I tako kad je 22. travnja 1937. na svijet došao John, krenula je vijest da je on neplanirani potomak Ethel May Nicholson i Johna Nicholsona, roditelja June i Lorraine. Došao je neočekivano. Neplanirano. Nezakonito. Nezgodni utjecaji od samog početka. Kada je bio dovoljno odrastao da može razumjeti, Ethel mu je predstavila June kao njegovu stariju sestru, baš kao i Lorraine. To je zapravo bio uobičajeni ‘postupak’ u to doba kad je riječ ‘kopile’ nosila svirepu osudu u sebi. No, možda je život u obitelji koji se zasnivao na prevari, pa čak i dobronamjernoj, utjecao na njegovu kasniju kapricioznu i tajnovitu prirodu. ‘Zapravo ne želim da ljudi znaju kakav sam’, jednom je izjavio. ‘To nije dobro za glumca.’ Pa, možda. No možda mu je potreba za tajenjem istine, nošenjem maske ili pak skrivanjem lica iza sunčanih naočala, odavno usađena. ‘Da nisam glumac, bio bih lopov’, jednom davno je rekao, no glavno iznenađenje njegovog djetinjstva, uz oluju koja je uslijedila, bilo je njegovo spokojstvo. Njegov najtipičniji izričaj mladenačkog nezadovoljstva bio je glamurozan skok uz stepenice hodnika popraćen uzvikom ‘Za ime Kristovo!’ kao pretpubertetski eho koji je postao legendarni poklič. U školi nije bio uspješan, bio je osrednji đak, uz tešku muku. Više ga je privlačio sport nego učenje i kad je June konačno udovoljila svojoj težnji za ‘zvijezdama’ selidbom u Kaliforniju, a kako Jack nije znao što će sa sobom, otišao je za njom.

Jack Nicholson osmijeh
Prepoznatljiv glumčev osmijeh

Hollywood na koji je on naišao u pedesetima bio je pred revolucijom. Stara generacija napuštala je ‘daske’, a mlada dolazila, no primopredaja nije tekla glatko. Antičke citadele, tvornice snova – MGM, Warner, Columbia Pictures – bile su pod pritiskom nove vrste zvijezda i zahtjevom za novom vrstom filma. Izbačena je kurtoazija i sofisticiranost uz koktele, mjesto je zauzelo ‘ljutito’ kino, a glavni element bio je divlji bijesni pogled. Dječarac imenom James Dean pretvorio je bijesni adolescentski gnjev u generacijski kod časti. Marlon Brando uveo je nešto pod nazivom ‘Metoda’, gunđanjem postajući dio sna nacije u znojem natopljenoj tijesnoj potkošulji. Jack nije mogao znati da će postati čudan most između era, sjedinjujući neodoljivi, bezvremenski šarm zvijezda pedesetih s modernom, opasnom, grubom antikulturom koja je definirala drugu veliku eru Hollywooda. Usprkos šoku od svega novog, s velikim osmijehom kanalizirao je u svoje prve filmove momentum James Cagneyeve zastrašujuće nepredvidljivosti, notu Robert Mitchumove zloće pod kapuljačom. Poput ovih titana postao je svjestan da publika ne želi vidjeti karakter kako potpuno nestaje u izvedbi, htjeli su vidjeti barem malo od ‘The Jacksera’, kako je sebe počeo nazivati kad je bilo što radio. Dok su njegovi kolege ‘slijepo’ profesionalno pristupali izvedbi tako da bi potpuno nestali u liku kojeg su igrali, Jack je intuitivno osjetio da je u njemu ono nešto što bi moglo privući publiku. U svojim najboljim ulogama iskoristio bi svoj esencijalni Jackness-element, naravno servirajući dramu i lik, no za razliku od marljivih kinematografskih kameleona, zadržao je dovoljni dio sebe kako bi opravdao ime ispisano velikim slovima na reklami. No, sve je to kasnije uslijedilo. Započeo je u MGM sobi za poštu. Mladić koji je započeo filmsku karijeru u poštanskoj sobi studija… nikad ništa od toga, zar ne? Provodio je dane sortirajući pisma ljubitelja Toma i Jerryja, izdužujući vrat za nogama filmskih dama. ‘Hej, Joe’, pozvao je jednog dana legendarnog direktora MGM-a Joea Pasternaka, ‘a da me malo isprobaš na ekranu?’ Pasternaka je zadivila drskost i postavio ga je ispred kamere. Ništa od toga, no tračak nade se rodio u studiju s rečenicom: ‘Tako ste neobična osoba da ne znamo kamo bi s vama’, kazao je čovjek. ‘No kada vas budemo zatrebali, zaista ćete nam biti potrebni.’ Više sreće donio mu je Roger Corman, legendarni filmaš šunda koji je mnogim novacima dao šansu – Coppoli, Bogdanovichu, Scorseseu. Svi njihovi prvi filmovi bili su dio njegove sponzorske hrpe ‘nataloži ih – pa prodaj jeftino’ – uz uvjet da pomognu napuniti drive-in kina s jeftinim monster filmovima, bikerskim trikovima i fandangom na plaži na što su Peorijini tinejdžeri padali u nesvijest. Nicholson je potukao sve rekorde radeći za Cormana i sredinom šezdesetih izgledalo je kao da nema izlaza. No, konačan bijeg iz tvornice ‘junka’ stigao je u obliku dugonogog hipija Berta Schneidera s kojim je odmah našao zajednički jezik. Cornell je bio izbacio Schneidera. Stigao je u L.A. kao uštogljeni učenik privatne škole, no odao se drogi i razvratu u nicholsonskom tonu. Kako mu je dosadila produkcija TV showa Monkees, prebacio se na produkciju filmova s kumpanjom mangupom, direktorom Bobom Rafelsonom, i osnovao produkciju Raybert. Jednog dana do ureda okupanog u dimu droge svratio je Dennis Hopper i sasjekavši put kroz dim, bacio scenarij na stol. Zvao se ‘Usamljenici’. Loš naslov prema mišljenju drugih. Pa je netko predložio ‘Goli u sedlu’. Kad je izašao 1969. Hopperov poziv na kontrakulturu, pogodio je publiku blaženim bijesom koji nikad nisu zaboravili. ‘Ja sam jedan od onih koji su bili prisutni u trenutku kad je postao zvijezda’, komentirao je Nicholson dok je gledao publiku kako je oduševljena filmom na filmskom festivalu u Cannesu. Ovaj film mu je ‘prišio’ naslov izdanka novog vodenjačkog Hollywooda i filmovi koji su uslijedili, u sljedećih desetak godina, pripadaju jednim od najboljih ikada snimljenih. Glumio je i u Bob Rafelsonovom ‘Pet lakih komada’, a kasnije u prekrasnoj havariji ‘Gospodar Marvinovih vrtova’. Zorno je prikazao strahove i snove Merry Prankster grupe u filmu Miloša Formana ‘Let iznad kukavičjeg gnijezda’.

Jack Nicholson Oskar
Nicholson je najviše nominirani glumac za Oscara u povijesti

A remek-djelo na vrhu tornja ovih titana je ‘Kineska četvrt’: neo-noir remek-djelo Romana Polanskog i Roberta Towneija o moći, seksu i paranoji. Privatni detektiv Jake Gittes predstavlja povrijeđenu mačo kulturu, pretučen doslovno silom koja je potpuno izvan njegove kontrole i u konačnici i razumijevanja. No, uz kinematografski izvanredni skok, postojala je i druga strana priče. Život. Alkohol i droge, vragolije, kaos i premium nivo grubijanstva. Doktor Devil, bio je njegov novi imidž, čak je dobio i novo ime. The Big Wombassa! (ono što misliš da ćeš dobiti, ali ne dobiješ, kada dođeš do onoga što si želio!). ‘Mislim da mali broj ljudi uistinu razumije odmor i njegovo snažno značenje u našim životima’, jednom je izjavio. E, pa Jack je imao duboko razumijevanje za to. I nije mu bilo ravnog na njegovom putu. Završio je u bloku stanova u holivudskim brdima (nezaboravno zabilježeno u ludom rukopisu ‘prike’ Hunter S. Thompsona – Happy Birthday Jack Nicholson) pokraj svog junaka i prijatelja Marlona Branda, gdje je provodio dekadama duge zabave samo ponekad na kratko prekinute brakovima s najljepšim gradskim ‘mesom’. Glasine pričaju o danima dugim zabavama, kokainu ‘dolje’ i ‘gore’. Postoji izvještaj o razlupanom sportskom automobilu i palici za golf. Ako su ‘Goli u sedlu’ prva prekretnica u Nicholsonovoj karijeri, onda je Stanley Kubrickovo ‘Isijavanje’, ‘pričica o obitelji koja potiho zajedno zapada u ludilo’, njegova druga prekretnica. Kao bijesni, krajnje blokirani pisac Jack Torrance, bio je briljantan, bijesan, zastrašujuć… duhovit. I nikad više nije bio tako dobar. Nešto se pomaknulo, kalcificiralo usred snimanja. U prvim scenama on je Nicholson iz Rafelsonove ere: ekspres lonac koji kipti od bijesa i samoprezira začinjen savršeno osuđenom pokornošću. Do kraja filma pretvara se u novog Jacka. Monstruoznog. Zaleđenog. Iznad granica realnog, gurnut u nešto nadrealno. Dramatična prestravljena zaleđena grimasa, i filmovi koji su uslijedili poslije Kubrickova remek-djela, mnogi kvalitetni, nikad zapravo više nisu bili tako moćni. Georg Miller ga je zaposlio kao sotonu u ‘Vješticama iz Eastwicka’, i dok je ono đavolsko zaista prisutno, očajnička, ranjiva čovječnost isparila je u dašku sumpornog prepada. Mike Nichols je titularni vukodlak – vučje oči i divlje obrve govore sve – ali rezultat je neravnomjerna gnjecava satira. Kao Joker u Tim Burtonovom plodonosnom Batmanu, uloga u kojoj nova generacija upoznaje zvijezdu koja je brzo dobivala grubu vrstu poštovanja, nije se trebao puno truditi, osim podignuti ček. Čak su i oslikali njegov cerek. No, refleksije starog Nicholsona zasigurno postoje u nadolazećim dekadama. Publiku je digao na noge s govorom u ‘Malo dobrih ljudi’, ‘Istina! Ne možeš ti provariti istinu!’; u Sean Pennovom zadivljujućem ‘Čuvaru prijelaza’, on je opsesivan kastrirani otac koji pokušava osvetiti ubojstvo svoje kćeri; niti jedan lik nije s toliko duhovitosti i suosjećanja prikazao tihu tugu starenja i odlaska u mirovinu kao što je on u filmu Alexandera Payna ‘Gospodin Schmidt’, dok je Scorsese pridobio od njega gromoglasan obrat u inače podcijenjenom ‘Pokojni’. A od tada? Ništa vrijedno spomena. Najavio je odlazak u mirovinu, a onda isto djelomično opovrgnuo. Rodile su se glasine o postojanju Alzheimerove bolesti (u potpunosti demantirane i odbijene). Možda je tako najbolje. Previše glumaca se vraća ‘bunaru’, prečesto, prekasno. ‘Moja najbolja karakteristika je moj osmijeh’, jednom je Nicholson izjavio. ‘I hvala nebesima, osmijesi se ne mogu udebljati.’ I, hvala nebesima, da je urezan takav kakav je u nezaboravnu celuloidnu traku, Jack Nicholson nikada neće ostarjeti.

Share on facebook
Share on linkedin
Share on twitter
Ovo je fotografija Elton John Umjetnost

Elton John: Balada o Rocketmanu

Elton John svojim pjesmama zabavlja i liječi, podiže i smiruje, a iznad svega njegove balade djeluju iskreno i proživljeno. Prepoznatljivi tenor južnjačkog akcenta gotovo da …

Sibenik Katedrala 01 Destinacije

Grad Šibenik: Šibenska moderna renesansa

S obzirom na strelovit razvoj u brojnim smjerovima, grad Šibenik proživljava veličanstvenu transformaciju u ne samo turistički, već i urbani centar, u kojem podjednako uživaju …

Dario Vukorepa Portret 01 Intervjui

Dario Vukorepa: Mladi stari majstor

Šibenski umjetnik Dario Vukorepa međunarodno prepoznat po interpretacijama djela najpoznatijih slikara iz različitih razdoblja povijesti umjetnosti iza sebe ima niz respektabilnih radova, ne podilazi modernim …

Da Vinci Umjetnost

Leonardo da Vinci: Renesansni genij iz budućnosti

Slikar, kipar, arhitekt, izumitelj i inženjer Leonardo da Vinci i petsto godina nakon smrti oduševljava svijet svojim radovima Prošlo je petsto godina od smrti genija …

Janko Petrović Intervjui

Janko Petrović

Inspiriran prirodom Mladi kipar nalazi neiscrpan izvor oblika u svijetu kukaca, koji mu otkriva fascinantne poveznice s ljudima Kipar Janko Petrović u svom radu istražuje …

Braco Dimitrijevic Pionir Konceptualne Umjetnosti 01 Intervjui

Braco Dimitrijević: Pionir konceptualne umjetnosti

‘Volim odlutati sam daleko na pučinu i uživati u horizontu, valu, životu. To je osjećaj kada postanete svjesni svoje individue. Imate osjećaj da svojim duhom …

Ovo je fotografija CRN M/Y 142 Jahting

CRN napreduje u gradnji M/Y 142

Kuća CRN, legendarno brodogradilište koje sad pripada grupi Ferretti, lijepo napreduje u gradnji custom jahte CRN M/Y 142. Ovu aluminijsku megajahtu dizajnirao je tehnički ured …

Ovo je fotografija jedrilice ClubSwan 36 u plovidbi Testovi

ClubSwan 36 na testu: Monoklasa na raketni pogon

ClubSwan 36 iznenadit će vas performansama koje su plod izuzetno pametnih rješenja smišljenih u konstrukciji jedrilice, da bi je prilagodili modernim jedriličarskim trendovima u kojima …

Ovo je fotografija mercedes EQS Automobili

Mercedes EQS prva je električna luksuzna limuzina na svijetu

Model EQS je prva potpuno električna limuzina iz serije Mercedes-EQ. S ovom limuzinom Mercedes-EQ ponovo definira ovaj segment vozila. EQS je također prvi model koji …

Ovo je fotografja rolex satovi explorer Luksuz

Novi Rolex satovi za 2021. godinu

Rolex predstavlja najnovije kreacije koje su oživljene njihovim jedinstvenim urarstvom. Ovi nas satovi vode od najdubljih špilja do najviših planinskih vrhova, od vanjskih dijelova Sunčeva …

Ovo je fotografija Porsche Ladies Day 2021 Automobili

Porsche Ladies Day 2021.: Prvi Porsche event samo za žene

Povodom Dana žena, prvi put u Hrvatskoj organiziran je Porsche Ladies Day 2021., vozački event Porschea samo za žene. Odabrane dame imale su priliku isprobati …

Ovo je fotografija garmin sat Luksuz

Garmin MARQ satovi: Inspirirani strašću

Garmin je predstavio MARQ kolekciju. Serija je to povezivih satova kreiranih u skladu s tradicionalnim urarskim načinom izrade, stvorenih na temelju Garminove dugogodišnje baštine na …

Scroll to Top