U novom blogu za Yachts Croatia, Ivica Kostelić piše o svojem prvom prelasku oceana s jedrilicom Klase 40, Optimus Prime, na regati Les Sables-Horta
Les Sables-Horta je regata u dvije etape sa startom u Les Sables d’Olonne. Prva etapa završava u luci Horta na Azorima, a druga etapa se jedri od Horte do Les Sablesa. Ukupna dužina rute je nešto više od 2500 nautičkih milja. Ove sezone se regata jedrila bez zaustavljanja u Horti, 2500 milja non-stop.
Les Sables-Horta održava se svake dvije godine
Regata se održava svake dvije godine, rezervirana je za brodove Klase 40, a posade su dvojci. Ove sezone je sudjelovao značajno veći broj brodova (25) nego u nekoliko prošlih izdanja regate koja se tradicionalno održava u mjesecu srpnju.
S obzirom na ljetni termin, meteorološka situacija na regatnom polju je dominantno određena relativno stabilnom Azorskom anticiklonom. U idealnom scenariju kakvog jedriličari priželjkuju i kakvog se može očekivati, jedri se u meteorološki pretežno stabilnim uvjetima, profitirajući od anticiklonalne cirkulacije vjetra.
U pravilu se jedri u povoljnim kutevima jer vas vjetar cirkularno ‘spušta’ od Les Sablesa uz rt Finisterre prema Azorima, a povratak je po zapadnom kraju anticiklone, koja vas diže prema Britanskom otočju te sjevernim dijelom Biskaja vraća u Les Sables. Dakle, u grubo rečeno, jedri se u smjeru anticiklonalnog strujanja u ‘suncu i sjaju’.
Regate u ljetnim hlačicama volim…
E, sad..nakon što sam kao i mnogi sanjario o ovoj regati kao ljetnom snu u kratkim hlačicama pod spinakerom, već dugoročne prognoze posijale su u meni tračak sumnje. Svakim novim danom, kako se regata približavala, sumnje su prelazile u sivilo neželjene realnosti.
Naime, bilo je sve sigurnije da to neće biti klasična ljetna regata i da nam neće trebati krema s faktorom 50…Izgledalo je da će biti suprotno, da će biti onako kako smo se već naviknuli ove sezone: polu-život u jaknama, mokroj odjeći na prvom, ponekad drugom kratu glavnog jedra. Opet ću sanjariti o plavom Jadranu. No, kao i obično-što je -tu je-‘bite the bullet’ i amo ća!
Regata je imala prolog dva dana prije službenog starta. Jedre se tri kruga u trokutu ispred Les Sables d’Olonne. Posade su pozvale goste na brod, sve je kao šala, ali jedri se ozbiljno. Uvjeti prekrasni, sunčano s 10-15 čvorova NW. ‘Šteta što danas ne startamo.’ – pomislio sam. Moj co-skipper Hugo Feydit je pozvao prijateljicu i prijatelja na Optimus Prime, jedriličare. Solidno smo odjedrili i zauzeli 12. poziciju.
Etapa samokažnjavanja do Azora
Na dan starta je oblačno, kiša i 15-20 čvorova zapadnjaka. Meteo situacija je sljedeća: ciklona u Biskaju i nitko ne zna gdje joj je točno središte. Bilo bi dobro zaobići to središte i probiti se prema rtu Finisterre. Tamo ćemo možda i uloviti nešto povoljnog sjevernjaka poslije prolaska fronte, ali nas već čeka sljedeća prepreka u obliku pojasa visokog tlaka zapadno od Finisterrea.
Već se može vidjeti da će nas na putu prema Azorima pogoditi obitelj ciklona od kojih bi prva mogla biti gadna. Azorske anticiklone nema na vidiku, ništa od kratkih hlačica i kreme; čeka nas etapa samokažnjavanja do Azora.
Organizatori su odlučili napraviti trokut prije nego što nas puste na ocean. Bilo je uzbudljivo, zamalo smo izbjegli štetu gurajući se s dva druga broda na okretu niz vjetar sa spinakerima međusobno zapetljanima u sartije. Kakva bi to bila glupost da sada rasparamo spinaker! Srećom, sve je prošlo bez štete za nas. Jedan od brodova iz našeg naguravanja je imao problem sa spuštanjem spinakera i kasnije je odustao od regate…
Orca! 80% svih routinga nas šalje na sjever, da u širokom luku zaobiđemo ciklonu u Biskaju čije bi središte trebalo biti na sjevernom kraju zaljeva. U tom scenariju, sjeverna ruta bi profitirala i nekoliko dana kasnije, kada bi se brodovi našli u povoljnijem kutu u odnosu na sljedeću depresiju. Ali, mi mislimo da je središte ciklone južnije i nećemo ići sjevernom rutom.
Go west!
Dok gotovo cijela flota ide na sjever, mi se s nekolicinom brodova držimo zapadno i čekamo okretanje vjetra. Razvoj situacije pokazuje da smo u pravu. Prve noći u jednom trenutku držimo 4. poziciju! Brodovi iz sjeverne skupine, uključujući favorite, jedan po jedan okreću prema zapadu i jugozapadu, odustajući od sjeverne rute.
Zanimljivo je da su se dva favorita, ‘Redman’ i ‘Project Ocean’, vrlo brzo pridružila našoj skupini dok je ‘Credit Mutuel’ ustrajao na sjevernoj ruti do jutra. Tu je izgubio dosta vremena koje, kako će se pokazati, nije mogao nadoknaditi do kraja regate.
Na putu do Finisterrea prolazimo kroz hladnu frontu na poleđini ciklone i s dosta vjetra sjeverno od La Corune izlazimo iz Biskajskog zaljeva na 11. poziciji. Lijepo je biti u pravu! Sada nas tek prelaze brzi brodovi iz sjeverne skupine.
Digitalno polupismeni kromanjonci
Sedlo visokog tlaka (čitaj: bonace) se prostiralo po osi sjever-jug na udaljenosti od stotinjak milja zapadno od rta Finisterre, a bilo je široko oko 100 milja. Trebalo je odlučiti gdje ćemo prijeći ovu prepreku. Na brodu imamo problem što iz nama nepoznatog razloga (jer smo digitalno polupismeni kromanjonci) ne možemo dobiti informacije o poziciji i kretanju konkurencije, što je iznimno dragocjen podatak, posebno u zonama tranzicije kao što je ova.
Zovem prijatelje i obitelj preko satfona, oni mi čitaju pozicije, a ja ih upisujem na kartu- i tako nekoliko puta dnevno. Znao sam da to nije optimalno rješenje i to će nam ostati nedostatak do kraja regate.
Tranzicije su uvijek lutrija i ovaj put nismo prošli dobro. No, bilo kako bilo, frustracije treba staviti na stranu jer se nastavlja jurnjava ususret velikoj cikloni koja nam se približava sa zapada. Izgleda da nije baš duboka i tješimo se da neće biti ništa posebno, ali pripremamo brod za tarapanu.
Trinketa je spremna na palubi, sve je spremno za brzo kraćenje jedara. Vjetar polagano pojačava, sljedeći silaznu krivulju barometra. Vjetar je povoljan, jedrimo brzo. Svi pokušavaju zaobići ciklonu i propustiti da njezino središte prođe južno. S obzirom na to da nitko sa sigurnošću može reći gdje je središte ciklone, svi jedre na zapad i čekaju zagrljaj vremenskog fenomena.
Delinkventno ponašanje trećeg člana posade
20! – uzviknuh kad je vjetar prvi puta prešao 20 čvorova. Brod jedri brzo, u kutu od 70-80 stupnjeva prema vjetru. Prelazimo s code 0 na genovu, a kasnije i na trinketu. Stanje mora je sasvim u redu. Odjednom autopilot zaorca, ničim izazvan. Štraorca nije nikad ugodna, a pogotovo ne na jakom vjetru. Pokušavamo isključiti autopilot, ali on ne reagira. Hugo u kabini sasvim isključuje autopilot od napajanja strujom i tek tada možemo preuzeti nadzor nad kormilom.
Brzo viramo, vraćamo se na stari kurs. Nije nam jasno što je autopilotu, ali to otkazivanje svakako nije dobra vijest, posebno s obzirom na situaciju. Od sada netko mora paziti na delinkventno ponašanje našeg trećeg člana posade.
Skijaške naočale za jedrenje
Hugo nema offshore iskustva i nije mu lako raditi na pramcu. Vidim da se lomi, ali uspijeva pronaći snagu i besprijekorno odrađuje svoj posao. Istrenirani je olimpijski jedriličar i ima dobar fokus.
40! – začuje se vjetrom i kišom zagušeni uzvik. Vjetar pojačava kao i kiša. Nosim skijaške naočale bez kojih bih bio slijep. Hugo ima već potpuno krvave oči, na brodu vlada neki tmuran osjećaj. ‘Koliko će još jačati?’ i ‘koliko još?’ su pitanja koja se vrte po glavi. More je veliko, ali kormilo je lagano i brod kao da se uopće ne obazire na kaos koji vlada oko njega. Istriman je odlično, a ja mu na kormilu samo malo pomažem.
50! – vjetar odnese ovu riječ, a odnese i krilo vjetrulje glavnog autopilota na vrhu jarbola. Hugo uskače u kabinu i isključuje glavni te uključuje rezervni autopilot. Rezervni autopilot dobiva informacije od manje vjetrulje na vrhu jarbola. Utrkivanje na kratko pada u drugi plan, a ja si mislim da bi možda mogli izvaditi olujni flok u kokpit.
Na drugom katu
No, vjetar naglo padne i kiša isto tako naglo prestane. Vrhunac je prošao, nema sumnje u to. Čak se i sunce ubrzo počne probijati kroz sivilo. Do kraja dana smo orcali po uzburkanom moru bez ikakvog reda, što je bilo iscrpljujuće. Nalazimo se na 13. poziciji u poretku.
Vjetar je u noći pao ispod 20 čvorova pa smo prešli s trinkete na genovu, ali trinketu nismo uspjeli spustiti do kraja nego je ostala na pola štraja. Nešto se zapetljalo gore na jarbolu, ili je pukla košuljica podigača- nismo mogli ništa zaključiti u mraku, a s obzirom na to da će uskoro biti zora, pričekat ćemo dnevno svjetlo i pokušati riješiti situaciju. Znao sam da se problem neće moći riješiti bez penjanja na jarbol.
Pomahnitala antena
Čim je vjetar ujutro malo pao prema 15 čvorova, ja sam se uz štraj popeo do visine podigača i otkvačio trinketu. Podigač smo vezali za palubu, on je bio blokiran negdje gore. Hugo se zatim popeo do drugog križa i otpetljao čvor koji se napravio u podigaču trinkete. Srećom, radilo se samo o čvoru i podigač ćemo moći i dalje koristiti. Bio sam zabrinut da ćemo morati mijenjati podigač što je znatno kompliciraniji posao.
Drugi član obitelji ciklona poklopio nas je dva dana nakon svog prethodnika. Vjetar ovoga puta nije prešao 35 čvorova, ali je stanje mora bilo užasno. Ovoga puta bila je štreta orca i razbijanje broda.
VHF antena na vrhu jarbola nije izdržala. Rasklimala se i počela divlje mlatiti oko sebe. Već je razbila Windex i sad je na vrhu ostao samo naš rezervni autopilot: naša utjeha i nada. Svako malo sam pogledavao prema gore u nadi da će antena otpasti bez da bi oštetila autopilot.
Očenaš za rezervni autopilot
Nekoliko očenaša i zdravomarija nakon toga, krajičkom oka sam uhvatio VHF antenu kako pada u more niz vjetar iza broda. Pogled uperih gore: autopilot je stajao na svojem mjestu! Laknulo mi je i znao sam da, što god bilo, mi možemo nastaviti regatu. Nemamo više AIS, ali nije to toliko važno. Idemo dalje. Neki od nas su morali odustati od regate zbog šteta na brodovima koje su pretrpjeli tijekom ove dvije ciklone.
Ostatak puta do Azora bilo je za mene odvratno samokažnjavanje u štretoj orci od 20-25 čvorova. Škrto sunce smo mogli iskoristiti da koliko-toliko osušimo vječno mokru odjeću, ali je prevladavalo sivilo s povremenom kišom. Autopilot je nastavio svoj neposluh, zvali smo Callistea da probamo pronaći rješenje za ovaj neugodan problem koji bi mogao postati nepremostiv jednom kada počnemo jedriti niz vjetar.
Europski Havaji ili crni Land of Mordor
Unutar broda je totalni kaos, odjeća koja u raznim stupnjevima mokroće visi na konopima u smiješnoj iluziji da će se tako lakše osušiti. S obzirom na to da je brod stalno nagnut 20-30 stupnjeva i da udara u valove, sve se pretvara u napor jer ne možeš ni sjediti normalno. Tek spavati možeš na nagibnom ležaju, iscrpljen toliko da ti je svejedno što si u mokroj odjeći. Topli ručak ili čaj velika su utjeha u tim trenucima, kada se zavališ među spremljena jedra da bi se mogao barem na kratko opustiti.
Pred Azorima smo morali proći kroz još jednu, slabiju frontu. Čitao sam i čuo mnogo o tom otočju, u samim superlativima o ljepoti i zelenilu usred oceana. Europski Havaji, netko je rekao. Umjesto raja, dočekao nas je ružni, crni Land of Mordor pokriven niskim, teškim oblacima iz kojih je curila kišurina u sivo more tjerano jakim vjetrom.
Čudesni zeleni vrt usred oceana
Ispred Horte je ipak granulo sunce pa smo dobili uvid u jedinstvenu ljepotu otočja. Čudnovati zeleni vrt usred oceana, lijepo uređen, s lijepim i urednim naseljima. Izgleda zaista nestvarno. Žao mi je što nećemo pristati, morat ću posjetiti ovo mjesto. Zovem svoju dragu suprugu i obećanjem da ćemo ići zajedno.
Put natrag bio je ipak lakši nego put prema Azorima iako i dalje nije bilo prilike za kratke hlačice i kreme za sunčanje. Jedrilo se uglavnom pod spinakerima i tjeralo ih se do krajnjih granica. Kasnije smo saznali da su mnogi konkurenti rasparali svoje spinakere. Mi smo prošli s manjim oštećenjima, a neke od njih smo mogli i sami popraviti. Napokon smo shvatili i riješili problem na autopilotu i sada je radio besprijekorno. Izgleda da je baterija u daljinskoj kontroli pilota toliko oslabila da se daljinski ponekad isključivao.
Nestanak daljinskog iz sustava centralni kompjutor tumači kao situaciju ‘čovjek u moru’ i okreće brod u vjetar. To je sigurnosna postavka u slučaju pada jedriličara-samca u more. Mi smo isključili daljinski i autopilot je dalje radio bez problema. Život je bio puno lakši sada kada se nismo morali stalno penjati po nagnutom brodu. Naše ograničeno praćenje konkurencije imalo je za posljedicu daljnji pad u plasmanu na 17. mjesto. Nismo mogli pravovremeno reagirati na poteze naših konkurenata i to mi je išlo na živce.
Scow brodovi protiv starijeg dizajna
Na regatnom polju je sasvim očekivano došlo do rascjepa flote na scow brodove i stare dizajne. Za vrh se vodila bitka između ‘Project Ocean’ i ‘Redman’, a u stopu ih je slijedio ‘Credit Mutuel’. Ovaj potonji je uspio ostvariti 24-satni rekord u Klasi 40 s impresivnih 435 nautičkih milja. Mi smo se držali unutar naše skupine i svi smo imali podjednake prosječne brzine. Ja sam popravio svoj osobni doseg na Klasi 40 s 277 nautičkih milja u 24 sata i prosjekom brzine od 11,5 čvorova.
Regata je za nas imala i konačni rasplet. Pred sam kraj duge i iscrpljujuće utrke, uhvatio nas je prelazak fronte stotinjak milja od cilja i to po noći. Držali smo 15. mjesto i borili smo se za pozicije s tri druga broda, a svi smo bili u radijusu od 15-ak milja. Trebalo je stisnuti gas i finiširati.
Prvo sam pogriješio kod promjene jedara te smo podigli jedro koje smo za pola sata morali promijeniti, a to je vrlo iscrpljujući posao u mraku, kiši i na 25 čvorova vjetra.
Vidjeli smo navigacijska svjetla konkurencije kako nam se približavaju dok smo mi skakutali po brodu pokušavajući se snaći u mnoštvu konopa. Konačno smo podignuli jedro i počeli juriti kada je puknuo ‘lazy jack’ na zavjetrinskoj strani glavnog jedra. Lazy jack je sustav konopa koji drži skraćeni dio glavnog jedra da ne padne s lantine. I sada, bez njega, dva krata jedra su se stropoštala na palubu i preko ograde broda. Morali smo urediti taj nered i to nas je dodatno opteretilo i usporilo. Konkurenti su nas prošli. Nakon konsolidacije, uspjeli smo se obraniti od jednog napada, ali nismo mogli vratiti izgubljene pozicije.
Doček na slavnom pontonu ‘Vendee Globe’
Meni, kao natjecatelju, bilo je teško izgubiti dvije pozicije u samom finišu utrke. Nakon 14 dana i 18 sati jedrenja na oceanu, ušli smo u cilj i zauzeli 17. mjesto. Pobijedio je ‘Redman’ sa skiperom Antoineom Carpentierom, izvrsnim jedriličarom i još boljim frajerom. Drugi je bio ‘Project Ocean’, a treći ‘Credit Mutuel’.
Na slavnom pontonu ‘Vendee Globe‘ dočekuju nas brojne konkurentske posade. Njihove ruke nam plješću, njihove ruke nam vežu brod, grle nas i čestitaju nam. Eto kodeksa offshore jedriličara, nehinjene kolegijalnosti i najiskrenijeg respekta. Svi smo bili u istim problemima, nismo vidjeli jedni druge, ali smo bili prepušteni jedni drugima iako smo na papiru protivnici. Naš zajednički, najteži oponent je ocean. Na njemu smo prvenstveno ljudi, a tek onda konkurenti.
Tekst i video Ivica Kostelić
Fotografije Breschi/Sables Horta 2021
