Ivan Jurišić

by Yachts Croatia

Jedini Hrvat na funkciji kapetana Ocean Victory, jedne od najvećih jahti svijeta duljine od čak 140 metara

Baškovođanin Ivan Jurišić kapetan je jedne od najvećih jahti svijeta, i jedini je, trenutno, Hrvat na takvoj funkciji. Naime, riječ je o jahti Ocean Victory, najvećoj jahti ikada izgrađenoj u talijanskom brodogradilištu Fincantieri, impozantne duljine od čak 140 metara koja nije prošla nezapaženo prošlo ljeto dok je plovila jadranskom obalom. Porazgovarali smo s kapetanom i saznali kakav je osjećaj kada ti se ostvare dječački snovi. ‘Već kao klinac sam govorio da želim biti kapetan poput mog oca koji je na moru proveo više od 40 godina. Moja majka Ana tada me nije shvaćala ozbiljno, stoga me je nakon završene osnovne škole upisala u gimnaziju, međutim godine su prolazile, ali želja je ostala ista stoga sam upisao Pomorski fakultet u Rijeci nakon čega je uslijedilo polaganje poručničkog ispita u Splitu. Kao i većina kolega, moja karijera je započela na velikim kontejnerskim brodovima, zatim na kruzerima, a u jahting industriji sam od 2008. godine. Posljednje dvije godine kapetan sam na jahti od 140 metara, a mnogi koji se bave poslom kao ja razumiju koliko je teško to postići u ovoj industriji kojoj vlada ogromna konkurencija s engleskog govornog područja.
Osim dužine od 140 metara i širine 18,6 metara, Ocean Victory ima sedam paluba i prima 26 putnika. S kojim se izazovima susrećete u svakodnevnom radu?
Svaki dan na mi je izazov, jer se uvijek mogu dogoditi neke nenadane situacije. Ponekad je dovoljna jedna minuta da nastane kaos na brodu, stoga je potrebno što jednostavnije i efikasnije riješiti problem. Ploviti po morima svijeta i po Mediteranu koji poznajem kao svoj džep skroz su dvije različite priče. Naći se na lokacijama kao što su Maldivi, Tajland, Indonezija koje nisu ispravno mapirane i gdje pomorske karte, odnosno sustav ECDIS nije točan, s ovoliko velikom luksuznom jahtom su nam najveći izazovi. Smiješno je komentirati, ali na Maldivima plovimo uz pomoć Google Earth karti.

Ivan Jurisic

‘Na Maldivima koji nisu ispravno mapiran, a pomorske karte nisu točne služimo se Google Earthom’

Koliki broj posade je potreban za uspješnu organizaciju i rad na tako velikoj jahti i koje biste pozicije izdvojili kao bitne?
Ocean Victory je u privatnom vlasništvu i prima do 26 putnika u 13 apartmana, te na jahti zna biti i do 70 članova posade. Znam da vam to zvuči dovoljno ili, čak, previše, ali, vjerujete, posade uvijek nedostaje i do tog problema dolazi već kod izgradnje jahti jer se ne razgovara s pravim ljudima. O količini posade ovisi i uspješno vođen brod, pogotovo ako je namijenjen za čarter. Naime, vlasnici jahti očekuju perfekcionizam, a da nisu ni svjesni, odnosno ne interesira ih što je i koliko ljudi potrebno kako bi sve skladno i savršeno funkcioniralo. I mornar ima značajnu ulogu u uspješnoj organizacija rada na brodu, no ja nažalost nemam vremena i mogućnosti odvojiti vrijeme za sve članove posade, ali zato su mi važni voditelji svakog odjela s kojima imam komunikaciju na dnevnoj bazi i važno mi je da imaju kvalitetne radne navike i znaju odraditi svoj dio posla. Ono što bih uvijek volio kada zapovijedam na brodu jest da su mi upravitelj stroja i prvi oficir palube Hrvati jer s tim osobama najviše komuniciram i jako su mi bitni zbog lakšeg sporazumijevanje. Primjerice, na ovom brodu strojem upravlja Hvaranin.
Radite na tzv. rotaciji, kako vidite prednosti i mane takvog posla?
Mana kod rada na rotacije jest vrijeme prilagodbe, odnosno zapovjednik koji je sa mnom u rotaciji ne vodi brod na isti način kao ja pa je ključno to vrijeme prilagodbe mene i posade na njegov način rada i obrnuto. A prednosti su sve ostalo. U mom slučaju rotacija slijedi svakih osam tjedana (to je dogovor između nas kapetana jer, u pravilu, rotacija slijedi nakon deset tjedana), stoga sam češće s obitelji, suprugom Ilutom i sinom Tomislavom te me oni ispunjavaju i daju mi snagu da odradim sljedeći ugovor, ukratko s njima napunim baterije za nove izazove koji me čekaju na tako kompleksnom radnom mjestu. Naš posao je dosta stresan, tako da je svaki dan više na brodu, od osam tjedana dogovorenih, rizik da se dogode neplanirane situacije.
Najbolji i najgori dio vašeg posla?
U kojoj god situaciji se nalazili disciplina i profesionalizam su mi uvijek na prvom mjestu. Potencijalni problem uvijek je s posadom, jer je brojna, a u jahting industriji još je povećan broj nestručnih ljudi, odnosno njih 70 posto nisu dovoljno ili uopće obrazovani da bi obnašali funkciju na kojoj se nalaze. Uglavnom se zapošljavaju farmeri, konobari i slični kojima se posao mornara ili stjuardese čini atraktivnim za kratko razdoblje u njihovom životu. Nisu svjesni da si na moru prepušten sam sebi, a do izvanrednih situacija, požara, ozljeda i slično može uvijek doći i oni za takve situacije nisu obučeni. Ne shvaćaju koliko je opasno raditi na brodu ove veličine, stoga brzo daju otkaze.
S kojim ste se teškim zahtjevima susreli od strane gostiju?
Gosti uvijek očekuju najbolji servis te su najčešće to posebni zahtjevi pića ili hrane što je nekad teško dobiti jer jako puno ovisi o destinaciji. U takvim situacijama ključnu ulogu odigra agent. Jednom smo imali situaciju kada je gost htio neku vrstu povrća koje nije bilo dostupno u državi u kojoj smo se trenutno nalazili. U kratkom razdoblju je agent poslao svog radnika na avion koji se istog dana vratio s traženom robom. Često se dogodi da gosti imaju posebne narudžbe kako bi testirali uslugu na brodu, koja se posebno odnosi na servis u čarteru gdje usluga traje od 0 do 24 h.

Ivan Jurisic

Svaki je dan veliki izazov jer vlasnici jahti uvijek očekuju savršenostvo i najbolju uslugu

Koji događaj biste izdvojili kao najupečatljiviji do sada?
Najupečatljiviji moment je definitivno trenutak kada me vlasnik jahte na kojoj trenutno zapovijedam upitao želim li biti kapetan njegova broda. To mi je bila oduvijek bila želja, a tada i ogromna čast nakon svega godinu dana što sam radio kao prvi oficir. Spletom okolnosti jedan od kapetana je dao otkaz i vlasnik je tad već zamijetio kako ja radim i ponudio mi je poziciju kapetana što sam ja objeručke prihvatio.
A koje mjesto na svijetu?
Maldivi su jako specifični za navigaciju, ujedno dosta stresni i teški. Dok su Sejšeli jako lijepi, ali se tamo treba znati nositi s velikim valovima od nekoliko metara, što je problem za upravljanje tenderima i ukrcaj i iskrcaj gostiju. Tajland, pak, ima mnogo malih ribara i tu se javlja problem s njihovim mrežama tijekom noći.
Kada plovite Hrvatskom na kojoj se ruti najčešće zadržavate?
U Hrvatskoj plovidbu započnemo u Istri i spustimo se sve do Dubrovnika, odnosno plovimo po Kvarneru, posjetimo Mali Lošinj, Kornate, Šibenik, Split, Hvar, Vis, Mljet i Lastovo.
Što mislite o Hrvatskoj sa strane velikih jahti?
Sjećam se naslova iz novina koji posljednjih 10 godina navode i hvale otvaranje raznih marina diljem jadranske obale, koje nažalost mogu primati manje jahte, jedrilice i katamarane do 30 ili 40 m, ali ne i velike superjahte kakvom mi raspolažemo. Susjedi u Crnoj Gori, u Tivtu, imaju odličnu marinu kakva je primjer da bi se nešto u tom rangu moglo otvoriti i na našoj obali jer za to uistinu ima prostora. To je veliki biznis, tu se naplaćuju priključci za struju i vodu, zatim zimski vez i održavanje, a posada mora nešto i jesti. Zbog lijepo razvedene obale, prekrasne prirode i oko 1200 velikih i nešto manjih otoka, Hrvatska ima velik potencijal za kvalitetan jahting turizam – razvijamo se polako, ali sigurnim korakom.

Fotografije Mario Jelavić & Boris Kačan

Lider za radikalne promjene
Bradley Cooper