Vrboska: Mala Venecija na otoku Hvaru
Možemo bez sustezanja reći kako je nepretencioznost otočnog života malo gdje tako fino osjenčana i gotovo taktilna kao u malenoj Vrboskoj, najmanjem gradiću otoka Hvara, toliko bogatog da bi skoro mogao ponijeti titulu otočnog bisera.
ACI marina Vrboska omiljena je kod skipera
Na kraju dugog kanala usječenog u sjevernu obalu otoka Hvara poput kakvog fjorda, Vrboska vas dočekuje skromno i pitomo, stoga joj je najbolje pristupiti potiho, te sa strpljenjem otkriti bogatu povijest, od koje se, zbog položaja, najviše ističe ona pomorska.
Zbog jedinstvenog otočića u sredini uvale, koji je ujedno zaštićen kao prirodna rijetkost, te brojnih mostića koji se protežu preko kanala, ponekad se naziva i 'malom Venecijom'. Vrboska je dobro zaštićena od svih vjetrova osim od jakog SE i E koji mogu podignuti velike valove i uzrokovati plimni val pri čemu je tada mnogo sigurnije isploviti iz luke i vezati se u susjednoj Jelsi.
ACI marina Vrboska s gotovo 120 vezova i crpkom za gorivo siguran je i omiljen odabir mnogih skipera, naročito zbog opuštajuće atmosfere, koja je u posljednje vrijeme rijetko prisutna tijekom ljetnih mjeseci diljem Jadrana, a toliko potrebna nautičarima koji su nakon cijelog dana plovidbe željni samo mira. Po buri se možete usidriti u zavjetrini otočića Zečevo ili na samom izlazu iz Vrboske, gdje se prije rta Glavice, smjestila uvala Soline u kojoj, imajte na umu, pješčano dno ne drži dobro.
Jednako lijepo sidrište krasi južnu stranu obližnjeg otočića Zečevo, ali ako niste ljubitelji golišavih tijela, to nije mjesto za vas. U svakom slučaju, oba spomenuta sidrišta će vam pružiti dobar zaklon po buri, a povoljne dubine od 6 do 7 m kao da mame da se odlučite provesti noć na sidru. Želite li doživjeti šarm tipičnog dalmatinskog gradića svakako prošetajte do kraja kanala koji je prekriven mostićima i uvjerite se zašto Vrbosku zovu ‘malom Venecijom’.
Crkva sv. Lovre skriva dragocjena blaga
Možete se vezati i uz mjesnu rivu, a većina znamenitosti, od kulturnih spomenika do šarmantne i očuvane kamene arhitekture, bit će savršena kulisa ugodnoj večeri u kokpitu.
Na južnom proplanku, visoko nad Vrboskom, baš na mjestu gdje dominira cijelim rukavcem, izgrađena je jedinstvena i jedna od najljepših u Europi - crkva sv. Marije od Milosrđa izgrađena u drugoj polovici 15. stoljeća kao gotička jednobrodna crkva s pravokutnom apsidom.
Izvorno ribarsko naselje susjednog Vrbanja u srednjem vijeku poprima konture pravog naselja, pa upadi gusara nisu bili rijetkost, te je upravo nakon jednog napada turskih osvajača crkva proširena i utvrđena, a zabilježen je i pisani podatak da su se u njoj mogli skloniti svi mještani i iz nje jurišati u napade. Ova impresivna crkva/tvrđava nije doživjela radikalne promjene u arhitekturi te je ostala jedna od sačuvanijih u Dalmaciji, dok je na području Europe uvrštena na listu najljepših iz tog razdoblja.
Zapadno od utvrđene crkve, nalazi se župna crkva Sv. Lovre koja datira natrag do 15. stoljeća, a bila je preuređena u baroknom stilu u 17. stoljeću. Unutrašnjost crkve skriva dragocjena umjetnička blaga - jednu od najbogatijih umjetničkih zbirki u Dalmaciji. Crkva se diči s pet oltara od čega je glavni oltar ukrašen ilustracijama usredotočenim na Sv. Lovru s Majkom Božjom, dok bočne stranice oltara prikazuju Ivana Krstitelja i Nikolu.
Ostatak prikaza prati Sv. Lovru kako vodi siromašne pred cara Valerijana i muke Sv. Lovre. Bočni oltari i zidovi prikazuju djela vrhunskih umjetnika poput Jacopa de Ponte Bassana, Giuseppea Alabardia, Antonia Scurie, Celestina Medovića, Marka Rašice i drugih.
Posjetite ribarski muzej u Vrboskoj
Fascinantni artefakti ribarske tradicije izloženi su u jednoj od najljepših zbirki na našoj obali - Ribarskom muzeju. Kustos muzeja Mario Franičević uporan je i strastven ljubitelj maritimne baštine, i kao takav jedan od glavnih protagonista pokreta obnove tradicijskih drvenih brodova, lokalne udruge Lantina, koja je u kratkom vremenu obnovila flotu tradicijskih brodova s latinskim jedrom i kao takva je među najbrojnijima na Jadranu.
Restorani u Vrboskoj
Šetnjom dalje uz rivu naići ćete na legendarne natpise ispred kuća: vino, rakija, med, prošek, i ne zaobilazite ih, već uronite u mirise i okuse još uvijek tradicionalnih proizvoda i gostoljubivih Vrbovljana.
Jedan od kantuna s idealnim omjerom šarma i autentičnosti jest Pinjata, hvarska konoba izvornog izgleda s ponudom domaćih sorti bogdanuše, parča, plavca, uz koje poslužuju i tradicionalni čok, hladna predjela, taman raznolika da vam zagolicaju nepca za bijelo i crveno vino, pa čak i ako treba završite s domaćim prošekom, a ako se zaželite tople nadogradnje na hladno predjelo, provjerite lokalnu legendu o najboljoj pizzi u vrboskom restoranu Škojić.
Od ostalih gastro-kutaka nemojte očekivati luksuznu ponudu, ali budite sigurni u iskrenu i toplu uslugu i namirnice koje se uglavnom dobavljaju iz polja razasutih oko Vrboske. Kao prava školjka, Vrboska svoj biser skriva u dnu vale, u predjelu zvanom Podva, zbog koje Vrboskoj nerijetko tepaju da je mala Venecija.
I uistinu, zalutate li u ovaj dio Vrboske u magičnu večer, ako ste posjetili Veneciju, pratit će vas jednak osjećaj romantike, a po našem skromnom sudu i mnogo ugodnije, ako ništa zbog izostanka tisuća turista koji zuje oko vas.
Vrboska svoje čari skriva po kaletama
Negdje između mostova naići ćete i na konobu obitelji Carić s ponudom koja će nadmašiti vaša očekivanja. U nekoliko godina supružnici Ivana i Ivo u svoja su vina unijeli puno ljubavi (otuda i naziv jednog vina Jubo’v), s kojima polako osvajaju nepca od Europe do SAD-a i Brazila.
Uz Cesaricu (bogdanuša), te vina plavac, od kojih je Ploški iz 2009. u ponudi nizozemskog restorana De Librije s tri Michelinove zvjezdice, od ove vinogradarske sezone pomalo stidljivo krenula je i proizvodnja njihova prirodnog pjenušca Danice (biser vino) upravo od bogdanuše, i to ubrane u Starogradskom polju koje je pod UNESCO-ovom zaštitom.
Svježina i mineralnost sorte čine Danicu ne samo kao idealnu suputnicu za ljetne pa i jesenske plovidbe, nego i savršenim ‘oproštajnim pismom’ od gradića Vrboska, bisera sjeverne obale Hvara.
Ali prije nego što odvežete cime, izgubite se još malo uzduž i poprijeko malenim i kogulanim kaletama, jer život ljudi, pa tako i arhitekture, ovdje je lišen kiča i pomalo je uljuljan u svoju hermetičnost, ali na onaj topao i ljudski način, tako da vam se pruža prilika upoznati i zavoljeti mjesto i ljude upravo onakve kakvi jesu i, naravno, vratiti se dogodine.
Tekst Filip Bubalo
Fotografije Ivo Pervan, Mario Jelavić, Damil Kalogjera & Ivana Krstulović Carić