Horacio Pagani

by Yachts Croatia

Kupnja Paganija usporediva je s kupnjom najfinijeg odijela. Sve je rađeno po mjeri. Ljudi nam dolaze jer žele proživjeti takvo iskustvo

U životu Horacija Paganija jedna je rečenica bila ključna. „Umjetnost i znanost idu zajedno“ koju je izrekao genijalni Leonardo da Vinci. Primijetio ju je čitajući tekst u jednom magazinu posvećen talijanskom vizionaru, slikaru, inženjeru… Upravo je ta rečenica obilježila njegov put od klinca odraslog u argentinskoj Pampi do jednog od najekskluzivnijih proizvođača automobila na svijetu. Svaki Pagani u svom DNA ima Da Vincijev kod. Horacio će to objasniti definicijom „intellettualità manuale“ (manualni intelekt o.p.a), posebnoj vezi mozga, srca i ruke. Razgovor koji smo dogovarali mjesecima pretvorio se petosatno putovanje kroz muzej, proizvodni pogon, ljudsku strast, umjetnost, odu ručnom radu i životu. Tvornica snova smještena je u industrijskoj zoni u blizini talijanskog mjestašca San Cesario sul Panaro. Neuglednost sivih zgrada kraj autoputa prema Bologni i Firenci malo je ublažavalo škrto sunce. Da ste na posebnom mjestu jedino odaju lokalne cestice na kojima svako malo prođe, bolje rečeno zagrmi neki Ferrari, Lamborghini, Maserati ili Pagani. Tih nekoliko desetaka kvadratnih kilometara Italije meka je automobilizma. Tijekom 16. stoljeća ako ste bili umjetnik poput Da Vincija, Michelangela ili ostalih renesansnih majstora Firenca, Venecija, Milano ili Rim bila su mjesta u kojima je trebalo tražiti posao. U 20. stoljeću ako ste se željeli baviti egzotičnim automobilima morali ste se naći u talijanskoj oktanskoj dolini. Tamo se kao 27-godišnjak uputio i Pagani. S koferom punim snova te preporukom od jednog od najvećih vozača svih vremena Juana Manuela Fangia obilazio je talijanske automobilističke velikane.


Dobio je posao u Lamborghiniju tek u drugom pokušaju. Počeo je od najnižeg radnika. I dogurao do šefa inženjera. Kada je tadašnji vlasnik Lamba – Chrysler u krizi nakon Zaljevskog rata počeo „kresati“ troškove Pagani je krenuo svojim putem. U doba najveće krize kada nikoga nije bilo previše briga za superautomobile odlučio je kreirati svoj. Najbolji na svijetu. Projekt je nosio ime Fangio prema svom dugogodišnjem prijatelju i djelomice mentoru, a gotov je proizvod predstavljen 1999. kao Pagani Zonda na najutjecajnijem salonu automobila u Ženevi. Novi poster automobil bio je seksi, provokativan, glasan, inovativan i rijedak. Dvadeset godina poslije Pagani ima dva modela Zondu i Huayru. Godišnja proizvodnja lani je bila rekordna. Kupcima su isporučili 42 automobila.
Horacio Pagani još je kao klinac odlučio kako će raditi najljepše automobile na svijetu i to u području Modene. Prve je modele izrađivao od drveta, limenki ili što god mu je palo pod ruku. U Casildi gdje je odrastao nije bilo novca, a bome ni automobilističke tradicije, ali Pagani je zato imao maštu. I to u neograničenim količinama. Horacio priča polako, ali strastveno. Važe svaku riječ, ne zbog opreznosti, nego zato da bih vam što bolje pojasnio poruku.
– Oduvijek sam volio raditi rukama. Igračaka nije bilo, pa sam ovisio o tome što sam uspijem napraviti. Mislim da je današnja generacija tu jako hendikepirana jer mobiteli i kompjuterske igrice ne pružaju osjećaj kakav sam ja imao kao klinac. Materijali su čudo. Možeš ih dodirivati, pričati s njima (smiješak), a potom ti sami pomognu u oblikovanju onoga što želiš. Kad sam napravio modele predstavljao sam ih prijateljima i govorio: Ovaj će biti predstavljen na salonu u Torinu, a ovaj ću odvesti u Ženevu. Slušali su me i to bez zadirkivanja. Što je pomalo čudno za djecu. Ta njihova potpora sigurno mi je pomogla u razvoju. I danas me ta dječja nevinost vodi u nekim stvarima kod dizajniranja, primjećuje Pagani.

Horacio Pgani

Horacio Pagani je od automoila napravio pokretna umjetnička djela

Sam Maestrov (tako ga znaju zvati zaposlenici) ured kombinacija je znanosti i umjetnosti. Veliki stol od karbotitanija (materijala od kojeg se izrađuju i automobili), muzička linija koju je sam Horacio dizajnirao, dvije kacige od pokojnog Ayrtona Senne i Lewisa Hamiltona, model vječne Rive te velika crtaća daska na kojoj nastaju prve linije novih automobila. Pagani je u nekoliko puta izjavio kako mu je olovka najdraži gadget.
Tko su kupci Paganija?
– Ljudi koji imaju sličan životan put kao ja. Počeli su praktički od nule i stigli do visina. Ne otkrivam imena kupaca, osim kada se oni sami pohvale svojim automobilom poput višestrukog prvaka u Formuli 1, Lewisa Hamiltona. Kupnja Paganija usporediva je s kupnjom najfinijeg odijela. Sve je rađeno po mjeri. Kupci dolaze kod nas upravo zbog tog jedan na jedan iskustva. Svaki projekt je vrlo jedinstven. Ne mogu se sjetiti slučaja kada nismo imali ludi zahtjev. Cijela ideja trošenja tri do četiri milijuna eura na automobil luda je ideja. Svaki automobil je poseban zahtjev. Ne postoje dva ista automobila. Istovremeno, kupci shvaćaju kako su naši proizvodi dobra investicija. Cijena Zondi i Huayri konstantno raste.
Gdje vidite Pagani za 20 ili 30 godina? Električni automobili i autonomna vožnja su pred vratima…
– Mi želimo ostati malen i ekskluzivan proizvođač. Naši automobili osim svih onih komponenti koje moraju zadovoljavati superautomobili kao što su brzina, zvuk, poželjnost, emociju moraju imati artističku komponentu. Svaki dio Paganija mora biti lijep. To naši kupci od nas očekuju. Ograničili smo proizvodnju Huayre, ista stvar je i s Huayrom Roadster koju ćemo proizvesti u 100 primjeraka. I svi su rasprodani. Drugi proizvođači, budući da su postali vlasnici većih automobilskih grupa, izgubili su ovu vrlo važnu kvalitetu. Uzmite Lamborghini sada – oni prave sjajne automobile u usporedbi s onim što su nekada radili kada nisu znali mogu li čak i platiti svoje radnike. Sjajno je imati potporu industrijske sile kao što je Audi, ali u nekim ih je stvarima to vratilo unazad. Vozite Gallardo i to je vrhunski automobil, ali to je najbolje što Audi može učiniti, a ne Lamborghini. Nedostaje ta latinska komponenta ili emocija koja je prije bila posebna. Ferrari je za vrijeme Enza radio 1000 automobila, a sada kako bi održali zamah, proizvode skoro deset puta više automobila godišnje. Što se tiče struje i autonomne vožnje, smatram ih korisnim u nekim slučajevima kao što su velike gužve, ali sportski automobili pogađaju neka druga osjetila. I tu se ništa neće promijeniti. Vožnja tih automobila poseban je ritual. Sjedanje za upravljač, dodirivanje unutrašnjosti i mjenjača, stiskanje papučica, gledanje u kazaljke, miris tog auta. Čista emocija i strast. Udar na srce.

Pagani Huayra Roadster Bc

Pagani Huayra Roadster BC bit će proizveden u 40 komada

Je li vam žao kada ljudi kupe vaš automobil i onda ga ne voze? Nije li Pagani stvoren za uživanje u vožnji?
– Ne (smiješak). Nisam ni ja puno bolji. Ja više volim promatrati automobile kako nastaju nego ih voziti. I sam imam nekoliko primjeraka koje ne vozim nego ih samo dovezem do dvorišta i uživam u njihovim oblicima. Upijam njihovu dušu. Neki od mojih kupaca prije nisu skupljali aute nego umjetnine. To je taj spoj umjetnosti i znanosti o kojem sam vam pričao Svaki Pagani je umjetničko djelo. Izvana i iznutra.
Na stolu vam je maketa Rive?
– Riva kao barka, Carlo Riva kao čovjek bili su jako važni za mene. Imao sam privilegiju poznavati Carla Rivu i njegov rad bio je inspiracija za mene. Ono što je on radio s drvetom, mi sada radimo s ugljičnim vlaknima. Izrađivao je glisere na jedan svoj osebujan način. Sve se radilo ručno, vrlo pedantno i organizirano s brojnim nacrtima i shemama. U njegovim brodovima prepoznajem Italiju. Strastvenu, emotivnu, umjetničku i lijepu.
Da Vinci, Fangio i Riva se negdje „gore“ zadovoljno smješkaju s odobravanjem. Pagani je savršen spoj umjetnosti i znanosti. Pagani je balet savršenstva.

Fotografije i video Pagani

Ana Rončević
Roger Federer