Ako plovite Dalmacijom i niste oplovili Vis i viške restorane, može se reći da niste doživjeli gastronomske vrhunce koje ovo plovno područje nudi
Plovidbu je nemoguće odvojiti od gastronomije. Nekoć je to bilo od životne važnosti jer bez dovoljno zaliha hrane na brodu ishod plovidbe je bio veoma neizvjestan. Danas su plovidba i gastronomija povezane na puno ljepši način, čak do te mjere da se plovidbena ruta određuje prema restoranima koji nude specijalitete određenog podneblja. Ako ste jedan od takvih moreplovaca i plovite srednjodalmatinskim otocima, onda je otok Vis za vas nezaobilazna destinacija.
Vis je po mnogočemu specifičan, pa tako i po gastronomskoj ponudi. Ono što ga odvaja od standardne ponude drugih otočnih restorana jest njegova raznolikost. Kako je Vis godinama bio izoliran otok i distanciran od većine razvijenih turističkih destinacija, tako je uspio očuvati svoju autentičnost i u gastronomskom smislu. Zimi je Vis uglavnom usnuli otok s tek jednim restoranom koji radi tijekom cijele godine – to je Pojoda i vodi ga Zoran Brajčić. Polpete od hobotnice, luk (riba slična tuni) u umaku od kapara, dušene lignje u vinu s lovorom, riba u slanutku, paštafažol na brujet samo su neka od jela koja nećete naći nigdje drugdje na Jadranu. Brujet od grdobine i jastoga je također specijalitet koji ne biste trebali propustiti probati. Jedan posjet ovom restoranu definitivno nije dovoljan pa se gurmani redovito vraćaju po još. Atmosfera restorana je vrlo jednostavna, domaća, no u sebi krije raznolikost i bogatstvo ponude. Ljeti su česte gužve i svakako treba rezervirati mjesto.
Ako poželite provesti romantičnu večer uz izvrsnu kuhinju i vino, Villa Kaliopa vlasnika Gorana Pečarevića je restoran koji ne može nadmašiti nitko stotinama milja naokolo. U predivnom vrtu iz 16. stoljeća, u kojem rastu stoljetne palme, smješteno je svega par stolova koji gostima pružaju privatnost i uživanje uz svijeće. Krem juha od škampa je izvrsna, a nakon toga možete birati svježu ribu koju će vam pokazati uslužno osoblje. Za kraj je dobro izabrati neki od domaćih kolača, a čašicu prošeka popit ćete na račun kuće. Vatrica je, pak, restoran koji se nalazi uz samu rivu i iz njega možete promatrati svoj brod, kao i cijelu višku valu. Ovdje je sve puno jednostavnije i domaće. Tko cijeni jednostavnost, svježu ribu i domaće vino, uživat će u ovom ambijentu. Svega trideset metara dalje je restoran Val s dosta bogatom ponudom, također nudi riblje specijalitete i može primiti veće grupe. Svi ovi restorani nalaze se u predjelu mjesta Vis koji se zove Kut. Ovolika raskoš gastronomske ponude na malom prostoru govori o njihovu uspjehu da se izbore za naklonost gostiju. Izbor dobrih restorana u samom mjestu Visu ovdje se ne zaustavlja. Ivan Ivičević Bakulić je dobri duh restorana Kantun, koji se, naravno, nalazi na kantunu viške rive. Sjesti za stol ispred samog restorana u srcu same luke jednako je impresivno kao i sjesti unutra pored otvorenog kamina ili unutar predivnog đardina. Ako bismo nešto posebno trebali naglasiti za Kantun, onda je to ponuda vina kojoj na Visu nema premca. U Kantunu nije moguće popiti pivo, ali zato možete saznati jako puno o vinima. Gastronomska ponuda nije jako raznolika, ali s pravom. Bilo što da naručite, bez obzira je li to riba, meso ili nešto drugo, ne možete pogriješiti. Sve je spremljeno uz izuzetnu pažnju i s dosta dobrog ukusa. Točno na pola puta između Visa i Kuta nalazi se vjerojatno najbolja pizzeria na Jadranu – čuvena Karijola, čiji je vlasnik Josip Dujmić zanat ispekao u Zagrebu, te je, opijen Visom, svoje savršene pizze odlučio ponuditi i na škoju. U Karijoli se pazilo na bitno: klasična krušna peć savršeno je izvedena, a prekrasna terasa s pogledom na viški porat nenametljivo je uređena. Preporučujemo Karijolinu pizzu s pršutom ili s artičokama. U ponudi je izbor vina na čaše nekoliko lokalnih vinara, a specifikum je i izvrsna ponuda kvalitetnih piva.
Nezaobilazna destinacija nautičara koji dolaze na Vis je Stončica, u kojoj tri brata Linčir drže konobu Stončica, poznatu po dobroj ponudi ribljih jela te peki od janjetine i kozletine. Tripo Linčir navodi kako je specijalitet kuće savur – marinada od plave ribe, srdele, inćuna, lokardi ili palamida, a u sezoni i srdele na ražnju. Preporučujemo da kušate i dropčić od janjčića ili kozlića, specijalitet zamamna mirisa i okusa koji još nazivaju i viškim kulenom, a koji Linčiri navodno spremaju najbolje na otoku. Odlučite li se pak za frišku pečenu ribu, preporučili bismo da za prilog uzmete tradicionalno viško jelo: pečene rajčice i lešo krumpir. Za potpuni doživljaj otoka treba zaći i u njegovu unutrašnjost. U Pliskom polju nalazi se konoba-vinoteka Roki’s, vlasnika Olivera Rokija. Specijalnost ove konobe je spremanje jela ispod peke. Hobotnice, meso i riba su izbori peka koje možete naručiti. S obzirom na to da priprava jedne peke traje otprilike dva sata, potrebno se prethodno najaviti. Kod najave se odmah dogovara i prijevoz do konobe, jer ipak treba stići u srce otoka, Viško polje. Kako se u Roki’su proizvodi vino iz vinograda koji gledate dok sjedite za jednim od stolova ispod stare murve, tako je i izbor vina jednostavan. Izvrstan plavac mali iz svoje proizvodnje u Viškom polju nudi i konoba Magić, gastronomski raj smješten usred pitoresknog vinograda, s autentičnom lokalnom atmosferom, finom spizom i uslužnim osobljem. Konoba je zavidnu reputaciju stekla držeći se jasnih postulata: autohtono, friško i maštovito. Poslužuju povrće isključivo iz svoga vrta, koji se nalazi tik uz konobu, a po dolasku će vas dočekati s nekom od rakija iz vlastite proizvodnje. Jedan od specijaliteta kuće je cvijet od tikvice, punjen inćunima i sirom, nakon čega vrijedi probati carpaccio od inćuna s pestom od rikule i badema, ili pak sipu s bobom. No, nemojte pretjerati s predjelima jer valja ostaviti mjesta i za legendarne Magićeve peke, riblje ili mesne. Preporučujemo peku od domaće viške janjetine, uz koju izvrsno ide domaći plavac mali, a za desert, naravno, domaću višku pogaču. S druge strane otoka Visa put nas vodi do Komiže. Komiža je pravo malo izvorno ribarsko mjesto, jedno od najljepših na Jadranu. I ovdje gastronomija ima specifičan štih. Bako i Jastožera stup su komiške ponude. Dva restorana smještena jedan pored drugoga. Jastožera je priča sama za sebe. Otok Vis je nadaleko poznat po izlovu jastoga.
Mjesto današnjeg restorana Jastožera je mjesto nekadašnje stanice za otkup jastoga. Ovo je jedan od rijetkih restorana u koji doslovno možete uploviti manjim brodićem. Dok sjedite za stolom u Jastožeri, more vam je ispod nogu, a specijaliteti su, dakako, jastozi na različite načine. Prije dvije godine je bila nestašica jastoga, pa je restoran ostao bez glavnog specijaliteta. Prošla godina je ponovno bila ‘plodna’ pa je dobro provjeriti kakva je ponuda prije rezervacije. Bako je druga legenda komiške gastronomije. Jednostavan ambijent i specijaliteti od riba i rakova spremljenih po starim komiškim receptima su dovoljan razlog za posjetiti ovu konobu. Tik uz Bakota i Jastožeru nalazi se konoba Barba, s čije terase tik uz more puca prekrasan pogled na Komižu.
Vlasnik Dragan Stjepanović ponudu temelji na friškoj ribi i janjetini, te naglašava kako je Barba jedino mjesto u Komiži u kojem se može kušati peka i od ribe, hobotnice ili janjetine. Konoba Barba specifična je i po ponudi vina jer, među ostalim, na čaše nudi fantastični domaći biševski plavac. Želite li uživati u nešto drugačijem ambijentu, preporučujemo da posjetite retro fun food & wine bar Fabrika, kojeg je na komiškoj rivi otvorio pjevač Luka Nižetić. U Fabrici svakodnevno možete kušati tapase, inćune, dimljenu tunu, paštete i bruschette, ili dnevno jelo, primjerice toć od kozica sa špagetima. Bar je uređen u vintage industrial stilu, a osim u hrani, tu ćete uživati i u dobroj glazbi, kojoj je posvećena posebna pažnja. Valja napomenuti da su u Fabriku dobrodošli i kućni ljubimci.
U srcu Komiže smješten je i obnovljeni restoran Hum, s izvrsnom ponudom svježe ribe, raznih morskih specijaliteta, jastoga i mesa. Specijalitet Huma je biftek punjen pikantnom slavonskom kobasicom ili dalmatinskim pršutom, te sirom, a ima i dobru ponudu jednostavnije hrane, primjerice rižota, pizza i tjestenina. Ispred restorana, pod palmama na komiškoj rivi, je i cocktail bar, u kojemu možete uživati u biranim koktelima, ali i u ponudi više od 50 lokalnih i internacionalnih vina. Najbolje čuvana gastronomska tajna, koju svaki dobar nautičar zna, nije ni restoran ni težačka kamena kuća, već mjesto neobične, ali iznimno snažne energije iz kojeg nikad nismo uspjeli izaći isti kakvi smo ušli. To je Mala Travna i to je Senko Karuza. Književnik, pjesnik, ribar, vinar, kogo i još puno toga što samo senzibilna duša može osjetiti. Tu se gastronomija rađa iz prirode, životne filozofije, a vino pravi od pravog viškog grozda, no kad se sve to sljubi i pogled odluta iz Male Travne na pučinu, stvaran svijet postaje nešto daleko i nevažno, a prijelaz u drugu dimenziju tako jednostavan. O čemu govorimo, znat će oni koji su tamo bili. I na kraju završavamo gastronomsku plovidbu otokom Visom na Budikovcu, još manjem otočiću s južne strane Visa. Vlasnik restorana s najljepšom plažom Jadrana je kapetan Andro Slavić, osebujna karaktera i istog takvog gastronomskog izričaja. Usred najvrućih ljetnih dana Andro nam je servirao odojka s krumpirima. Takav izbor jela ne bi nam pao na pamet ni za hladnijeg dana. Ali, nismo još kušali odojka iz Andrine krušne peći. Ne samo da smo pojeli sve, od čega nismo znali je li slađi odojak ili krumpir, nego smo došli i sljedećom prilikom tražiti još. Daljnji komentari o gastronomiji na Budikovcu su suvišni…
