Šibenski umjetnik Dario Vukorepa međunarodno prepoznat po interpretacijama djela najpoznatijih slikara iz različitih razdoblja povijesti umjetnosti iza sebe ima niz respektabilnih radova, ne podilazi modernim trendovima i uživa u svojoj umjetničkoj prirodi trenutačno se izražavajući kroz glazbu

Akademski umjetnik Dario Vukorepa rođeni je Šibenčanin, koji je svoje obrazovanje završio u Firenci. Zaintrigirao nas je fascinantnom interpretacijom djela velikih umjetnika iz doba visoke renesanse, baroka, romantizma, simbolizma i realizma, složenim emocionalnim pristupom u prikazu ljudske duhovnosti i prirode te njihovim skladom, a njegova interpretacija Mona Lise smatra se najboljom reprodukcijom tog djela čuvenog Leonarda da Vincija.

Već u ranom djetinjstvu prepoznao je svoju potrebu za likovnim izražavanjem, koje mu je, kako sam kaže, dalo više radosti od bilo čega drugog, te nastavio svoj razvoj u svijetu umjetnosti, što ga je dovelo do angažmana na izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, restauracijskim zahvatima na starim dalmatinskim crkvama te scenografskim poslovima na filmskim setovima. Trenutačno živi u Šibeniku, savršenom mjestu za istraživanje kreativnih ideja, bilo da se radi o slikarstvu, kiparstvu, poduci djece i odraslih željnih slikanja ili glazbi kojoj se u posljednje vrijeme predano posvetio.

Interpretacija Mona Lise

Kako izgleda vaše umjetničko putovanje?

Još kao dijete sam, prije čitanja i pisanja, pokazivao interes za likovno stvaralaštvo, što me dovelo do Srednje umjetničke škole i kasnije Akademije likovnih umjetnosti u Firenci, smjera kiparstva. U jednom trenutku otkrio sam posebnu ljepotu slikarskog izričaja, koji sam počeo razvijati paralelno uz kiparstvo. Upisao sam specijalizaciju vizualnih umjetnosti i novih izražavanja, smjera slikarstva, također na firentinskoj akademiji, koja je trenutno u fazi mirovanja.

Vaši radovi su tradicionalnog karaktera. Zašto ste toliko zaokupljeni tradicijom?

U potrazi za novim načinom komunikacije i izražavanja svoga gledišta ‘otkrio’ sam muzeje, široki raspon stila i tema, i to me potpuno ‘otvorilo’. Tamo sam provodio dosta vremena te sam kroz obradu radova majstora umjetnosti nastojao puno toga naučiti, a pritom izraziti sebe. Okušao sam se u interpretaciji Da Vincija, Rubensa, Caravaggia, Rembrandta, u realizmu, romantizmu, baroku, renesansi – realističnim vremenima iluzije stvaranja prostora.

Ja još uvijek vjerujem u čovjeka, istražujem ljudsku duhovnost, dramu, pokušavam je izraziti u portretima, u pejzažima, u svemu što radim, i mislim da je to ispravno, pojasnio je Dario Vukorepa

Dobili ste brojne pohvale za svoju interpretaciju Mona Lise…

Proveo sam mnogo vremena radeći na njoj, proučio sam svaki detalj… Mona Lisa je definitivno nešto najteže što sam napravio. Tu nije smjelo biti pretpostavki, pogreške, to naprosto moraš napraviti kako treba.

Kojim se slikarskim tehnikama koristite?

Radim u svim tehnikama, a najviše u ulju jer je posebno zbog svog sjaja i transparentnosti i koje, zbog sporog sušenja, omogućuje postizanje finih prijelaza i polutonova. Potpuno odgovara mome senzibilitetu te je, po mome mišljenju, najzahtjevnija slikarska tehnika i jedina – koja ima dušu.

Bili ste član Grupe 9, šibenske skupine umjetnika koji izlažu zajedno? Kakvi su vaši pogledi na umjetnost u usporedbi s vašim kolegama?

Oni su skloniji modernijim medijima, protiv čega ja nemam ništa, ali mene privlači tradicionalno. Moderan način odgovara današnjim ljudima i današnjem vremenu, ima nekakvu instant privlačnost i ta prilagodba modernom uvelike olakšava izričaj. Ali čemu se prilagoditi? Razmišljanju? Za mene postoji nešto dublje, što nikad ne gubi učinak. Ja još uvijek vjerujem u čovjeka, istražujem ljudsku duhovnost, dramu, pokušavam je izraziti u portretima, u pejzažima, u svemu što radim, i mislim da je to ispravno.

Što vas inspirira?

Teško je objasniti odakle točno potječu moje ideje. U pejzažnim motivima, recimo, jednostavno se dogode nekakvi glazbeni akordi koje predstavljam bojama. Predstavljaju moj subjektivni izričaj koji nedvojbeno dominira atmosferom; glazba, mirisi, boje, toplina, hladnoća, okus, ritam… slikam stvari koje su nekako zaboravljene a smatram da zaslužuju pažnju. Da, mislim da je to posao umjetnika – pružiti mogućnost ljudima da vide stvari koje su nekako ispale iz fokusa.

Rad na seriji Game of Thrones

Gledajući vaše radove stječe se dojam da ste izvrstan pripovjedač.

Ha-ha. Hvala. Ideja je ispričati neispričane priče, prikazati emociju, karakter i simboliku neke osobe ili događaja, onog što se događa iza ‘običnog’ izgleda.

Koje su vaše ambicije?

Moj pristup nailazi na više razumijevanja izvan ove države. Hrvatski stav o mom radu je da je ovo već viđeno, ali ‘vanka’ je to drugačije. Moji radovi bili su izloženi u Firenci, Greve in Chiantiju, Ripoliju, galeriji Agora u New Yorku, a trenutno izlažem i u Calgaryju, u Kanadi, u galeriji Art Space & Design.

Okušali ste se i na filmu?

Tako je, radio sam na scenografiji četvrte sezone serije Game of Thrones, a vezano uz izradu kolona i balustradi, slikanje mozaika, dekoracije kapitela… Bilo je to lijepo iskustvo.

Imate li kakav savjet ili uvid koji biste prenijeli drugim umjetnicima ili mladim umjetnicima?

Možda nešto sasvim jednostavno – budite onakvi kakvi jeste i budite uporni. Svatko mora početi od svog početka. Ako vjerujete u ono što radite, držite se toga i pokažite to gdje god možete. Jedna stvar uvijek vodi do druge, ne postoji ispravan način.

‘Ja još uvijek vjerujem u čovjeka, istražujem ljudsku duhovnost, dramu, pokušavam je izraziti u portretima, u pejzažima, u svemu što radim, i mislim da je to ispravno’

Tekst Darko Šupuk

Fotografije Tanja Drinković & Arhiva Darija Vukorepe