Jedan od najvećih američkih glumaca i redatelja Clint Eastwood je u karijeri dugoj više od 60 godina od bezimenog osvetnika postao istančan umjetnik
Daleko su ostala vremena kada je Clint Eastwood bio na zlu glasu kao muškarčina, koja u ispadima nasilja i rasizma zasjenjuje i Johna Waynea. Nekoć ‘bad boy’ Hollywooda, koji je karijeru gradio testosteronskim filmovima i oduševljavao žene na jednako sirov način kao Jane Fonda muškarce, Eastwood je prije svega umjetnik.
Clint Eastwood: Šutljivi macho tip i pažljiv redatelj
Glumac i redatelj pažljivo oblikovana, jedinstvenog izričaja. Sušta suprotnost likovima koje je nekad glumio, šutljivim ‘macho’ tipovima sklonim dijeljenju pravde na vlastitu ruku, Clint Eastwood je kao redatelj pažljiv, promišljen, intelektualan.
Kritika ga dugo vremena nije trpjela u novoj ulozi čovjeka iza kamere – predbacivala mu je pozerstvo, pretencioznost. Njegovi početnički radovi pali su stoga kao žrtve masakra cijeloga ‘kritičarskog odreda’ u Hollywoodu.
U sada ozloglašenom razgovoru za magazin Playboy 1974., usred najveće popularnosti stečene ulogom detektiva Harryja Callahana u filmovima Prljavi Harry i Magnum Force ulogama muškarčina koje su dale polet novoj generaciji muškaraca kaljenih u Vijetnamskom ratu – Clint Eastwood je stekao vojsku neprijatelja hladnokrvnom izjavom da ga se politika ni najmanje ne tiče: ‘Nisam sklon niti jednoj političkoj stranci. Rekao bih čak da se užasavam pomisli da me se promatra na određen način zbog političke naklonosti ijednoj. U nekim sam stajalištima izrazito liberalan, u drugima naglašeno konzervativan.’
Iako je Clint Eastwood jedan od cjenjenijih redatelja u Hollywoodu, bila su mu potrebna desetljeća da se odmakne od reputacije zaslužene glumom i zadobije povjerenje publike i odobravanje kritike; da od bezimenog osvetnika postane istančan umjetnik. Nedugo nakon što je detektiv Harry Callahan odložio svoj Magnum.44 i otišao u mirovinu, Eastwood je zakoračio iza kamere i udaljio se od dotadašnjeg imidža osvetnika kojeg je gradio godinama.
Filmovi s potpisom individualca
Play Misty For Me, iz 1971. godine, bio je njegov redateljski prvijenac, u kojem je sam sebi dodijelio ulogu radijskoga voditelja kojeg proganja obožavateljica, u hitchcockovskom ugođaju, otkrivši gledateljima prvi put svoju naklonost prema jazz glazbi.
U meni se skriva buntovnik. Ne slušam one koji mi govore kakvi su filmovi trenutno u modi. Prezirem modu. Stigao sam do ovoga gdje jesam slušanjem vlastitog instinkta, a ne mode, pojasnio je Clint Eastwood
Dvije godine kasnije, filmom Breezy ispričao je uvjerljivu i dirljivu ljubavnu priču zrelog muškarca i mlade žene u vrtlogu hipijevskog pokreta. O svomu je redateljskom radu mnogo puta rekao da slijedi vlastitu, liberalnu viziju svijeta. ‘Ja sam za to da se ljude pusti da žive svoje živote kako to njima odgovara’, kaže Clint Eastwood.
‘Nitko od nas ne voli da mu se govori što da radi, a ja to doslovce ne trpim.’ Eastwood je toliki individualist da u enciklopediji uz taj pojam stoji njegova slika, a takve su mu bile i najznačajnije uloge: osvetnici s pištoljem, bez doma i obitelji, usamljeni umjetnici, otpadnici od društva, anonimni junaci povijesti.
Clint Eastwood i Sergio Leone
Odabirom uloga Clint Eastwood stvorio je mit o sebi samom, o vlastitom karakteru, te ostao jedan od rijetkih igrača u industriji zabave koji nije dopustio da njegov život postane javno dobro. ‘U meni se skriva buntovnik. Ne slušam one koji mi govore kakvi su filmovi trenutno u modi. Prezirem modu. Stigao sam do ovoga gdje jesam slušanjem vlastitog instinkta, a ne mode’, izjavio je u 79. godini.
‘Većina redatelja kao da uživa u tomu da se njihovi filmovi snimaju uz stres, znoj i suze. Ja nisam jedan od njih – volim kad snimanje protječe mirno, kad se glumci osjećaju ugodno i shvaćaju kamo ih usmjeravam. Volim se na kraju dana vratiti doma i shvatiti da sam obavio dobar posao, da moj film napreduje…’
Clint Eastwood je prije svega učinkovit redatelj, ali za stres ne zna – po tomu je čista suprotnost redatelju kojem ima zahvaliti svoju karijeru, ili barem njezin početak, Sergiu Leoneu.
‘Za Sergia su glumci’, prisjeća se Clint Eastwood, ‘bili, po važnosti, negdje na razini kulisa. Leone je znao provoditi sate s tehničkim osobljem, razmještajući kamere kako je on mislio da treba, popravljajući teren pod našim nogama ili razglabajući nešto s ton-majstorima. Za to vrijeme ja bih se sunčao ili zijevao od dosade.’
Eastwood je u mladosti bio pomalo sirov muškarac, pritajeno prijetećeg izgleda, a s vremenom je postao nešto mekši, premda je i dalje ostao na glasu kao divljak, pa čak i ženomrzac.
Kao idole, navodi najveća imena američke kinematografije: Johna Houstona, Howarda Hawksa, Johna Forda… redom Amerikance, redom predvodnike idealističkog stila, tvorce filmova o hrabrim, karizmatičnim, bezvremenskim likovima. ‘Nikada kao danas nije bilo toliko likova koji izvode ludorije i glume superjunake na ovaj ili onaj način. Izgleda da se takvi filmovi dobro prodaju, a meni se uopće ne sviđaju.’
Kako je Clint Eastwood postao Harry Callahan
Interes za režiju Eastwood je u sebi otkrio na snimanju serijala Rawhide, gdje je prvi put glumio kauboja. Redatelj koji je Eastwooda oblikovao u njegovu najpoznatiju ulogu bio je veliki Don Siegel, koji je Eastwooda preobrazio u hladnokrvnog detektiva Callahana, gledateljima simpatičnog usprkos mnogim manama.
Danas mi smrt predstavlja mnogo manju prijetnju nego u mladosti, nemam više toliko toga izgubiti. Iza mene je mnogo godina, mnogo uspomena. Kada snimim svoj posljednji film, želim reći sam sebi da sam se baš dobro zabavio!, pojasnio je Clint Eastwood
‘Don je bio ekstremno efikasan, nestrpljiv, mrzio je gubiti vrijeme na snimanju. Bio je genije sinteze.’ Siegel je Eastwoodu, osim glumačke karijere, podario još nešto: dao mu je važne savjete o režiranju, a ovaj mu je zauzvrat u Play Misty For Me dao ulogu mudroga, sveznajućeg barmena. Eastwood je od Siegela naučio jedno važno pravilo: film uvijek dovrši prije nego što si planirao, ne produljuj rokove.
Tako je Savršeni svijet dovršen čak dva tjedna prije isteka roka, a Eastwood zaradio pohvalu za efikasnost i štedljivost, dva pojma koja se u Hollywoodu rijetko sreću i mnogo znače; jedan od nekoliko autora koji su se okušali pišući biografiju ovoga glumca to je protumačio kao Eastwoodovu sklonost da višak proračuna stavi sebi u džep!
Kauboj lutalica, šutljivi policajac i humanist
‘Ne znamo što nas čeka nakon smrti, ali znamo da nama na ovome svijetu smrt znači kraj svega… Neki vjeruju u zagrobni život, neki ne. I jedni i drugi o tomu mogu samo nagađati. U istinu ćemo se uvjeriti tek nakon smrti!’
Producentsku kuću Malpaso utemeljio je još 1967., dok je bio u braku sa Sondrom Locke, od koje se razveo krvavo i javno. Film koji je privukao pažnju na Eastwooda kao redatelja po svoj je prilici bio Mostovi okruga Madison, koji mu je u ruke dopao nakon što se iz projekta povukao Sydney Pollack, koji je nakon golemog uspjeha filma Moja Afrika odjednom postao skloniji spektaklima nego prije toga, a čija vizija je bila preglamurozna, preskupa – kuća Warner pozvala je Eastwooda kao redatelja poznatog po konciznosti, štedljivosti, ozbiljnosti.
Oscari za Unforgiven i Djevojka od milijun dolara
U svijetu se Clint Eastwood dokazao dvama filmovima – Unforgiven i Djevojka od milijun dolara – koji su dobili nagradu Oscar za najbolji film i najbolju režiju. Kauboj lutalica, šutljivi policajac, zaštitno lice ratoborne Reaganove politike, Eastwood je odjednom postao humanist, redatelj koji se obraća duši.
Nepušač, ukusa u alkoholu ograničenog na pivo za vruća ljetnog dana, godinama oprezan u prehrani, zasad ne pokazuje znakove umora. Za smrt kaže da ga uopće ne muči – osim na platnu: ‘Danas mi smrt predstavlja mnogo manju prijetnju nego u mladosti, nemam više toliko toga izgubiti. Iza mene je mnogo godina, mnogo uspomena. Kada snimim svoj posljednji film, želim reći sam sebi da sam se baš dobro zabavio!’
Potajno se nadamo da će redateljski podvizi Clinta Eastwooda ponukati kinooperatere da vrate u dvorane filmove s njegovim najvećim glumačkim uspjesima, da umjesto u njegovoj novostečenoj popularnosti redatelja s nominacijom u svakoj sezoni nagrada još jednom uživamo u mučaljivim osvetnicima koji su pravdu dijelili revolverom i šakama.
Tekst Jean-Pascal Grosso
Fotografije Yachts International & Reuters
