Cavtat i Konavle oduvijek su okrenuti jednoj posebnoj kulturi življenja koju ćete upoznati kroz raskoš ovdašnje arhitekture, maritimnu tradiciju, prekrasnu prirodu, lokalnu gastronomiju i autohtonu konavosku malvasiju
Cavtat kao luka nije nikakva nepoznanica za megajahte poput ‘Eclipse‘, nekad najveće jahte svijeta, ili 139-metarske Lürssenove ‘Flying Fox’, koja je prošlog ljeta boravila na ovom vrlo popularnom odredištu. I sidrištu, jer osim blizine zračne luke u Čilipima, u ovom akvatoriju se ne plaća sidrenje.
Kako je većini kapetana takvih jahti poznato, to je područje izvan lučkog područja luke Cavtat te stoga nije pod nadležnošću Lučke uprave Dubrovačko-neretvanske županije, što je u najmanju ruku čudno s obzirom na to da je luka Cavtat sezonski granični prijelaz od 1. travnja do 31. listopada.
No, nažalost ili na sreću, sam gradić Cavtat nije krajnje odredište svjetskog jet-seta (barem ne većine), već je mirna uvala iz koje tenderima mogu doći do 18 km udaljenog, jednog i jedinstvenog Dubrovnika.
Cavtat je mali grad sa šarmom
Prava šteta za one koji zaobiđu Cavtat jer ovaj mali grad ima sav šarm pravog priobalnog ‘mista’, pa ne čudi što je 2019. proglašen po izboru HTZ-a za najautentičnije primorsko mjesto, a ponio je i titulu treće najbolje europske destinacije za 2021. Za one ‘obične’ nautičke smrtnike, između megajahti u nautičkoj sezoni se nađe dovoljno mjesta za boravak na ‘običnoj’ jahti ili čarter katamaranu.
Pri uplovljavanju treba dobro paziti na pličine i hridi pred lukom, a sidriti se može u južnom dijelu uvale gdje ste zaštićeni od juga i bure na dubinama oko 10 metara ili se, pak, vezati na rivu u istočnom dijelu porta. Susjedna uvala Tiha otvorena je na buru, ali za ljetnih mjeseci nema toliko bojazni, pa se na betonskom gatu možete vezati s dovoljno mjesta ispod kobilice.
No, veza s pomorstvom ovdašnjih stanovnika seže daleko prije ere nautičkog turizma, pa je tako antički Epidaurum osnovan od strane grčkih pomoraca i kolonizatora (kako gordo zvuči jer ipak su donijeli Jadranu tada dašak najnaprednije svjetske kulture), kojima se uvučena obala između dva poluotoka Rat i Sustjepan učinila najboljim mjestom za novi život u netaknutoj zemlji.
Cavtat: Što vidjeti?
Ironijom kakvu može spremiti samo povijest, obližnji Dubrovnik osnovali su upravo stanovnici iz Cavtata bježeći pred Slavenima, te se ovaj gradić – Civitas Vetus (otud naziv Cavtat), morao zadovoljiti titulom ‘manje luke’ moćne Dubrovačke Republike.
Raskoš ovdašnje arhitekture ima zahvaliti upravo toj maritimnoj tradiciji iz koje su niknule loze pomoraca i kapetana, a mauzolej brodovlasničke obitelji Račić na mjesnom groblju sv. Roka, izrađen u potpunosti od bračkog kamena rukom našeg najvećeg kipara Ivana Meštrovića, najljepši je podsjetnik na nekad bogat život i slavne stanovnike ovoga gradića.
Drugi poznati stanovnik ‘Rokova groblja’ znameniti je slikar Vlaho Bukovac, no za uvid u njegovu ostavštinu bolje se prošetati do njegove rodne kuće u samoj gradskoj jezgri. Rodna kuća i riznica Bukovčevih s tridesetak djela možda je najreprezentativniji presjek svih umjetničkih faza ovog začetnika hrvatske moderne, čija često izgubljena djela, kada se pojave na aukcijama, izazovu pravu buru.
A i sam njegov život bio je jednako ‘vjetrovit’ (i sam pomorac jedno vrijeme), dok ga je slikarstvo od skromnih početaka u Cavtatu odvelo preko Amerika do europskih gradova i trijumfa u umjetničkom sjedištu svijeta, onda i sada – Parizu.
Zavirite u vrtove i korte
Duga uzobalna šetnica savršena je za ljetni izlazak i šetnju naročito, kroz jedinu planski građenu jezgru grada na ovom području, u kojoj jednom kad se zavučete možete zaviriti u vrtove i ‘korte’ (dvorovi po dubrovački), i na neki način u živote ljudi koji su ovdje bili okrenuti jednoj posebnoj kulturi življenja, bez obzira o kojem se stoljeću radilo.
Neki od njih inspirirali su i puno veći svijet od onog nastalog između antičkih spomenika, poput amfiteatra, akvadukta, pa Kneževa dvora, franjevačkog samostana i renesansnih palača i mora. Svijetu su nosili nove ideje, a svom rodnom kraju vraćali svjetsku kulturu, a mjesto je prepuno tih tragova. Jedan od takvih je i Baltazar Bogišić, znanstvenik i pravnik čija je rodna kuća, prepuna pisane, slikane i etnografske baštine, još jedno od znamenitosti Cavtata.
Cavtat skriva savršene plaže poput Pasjače
Vremena, pa i običaji su se naglo promijenili protekle godine, pa nakon kulturne ture, obilazak lokalnih restorana (ipak se ne smije zaobići konoba Galija s jedinstvenom ponudom morskih plodova) i barova još barem ovo ljeto među nautičarima, neće biti prioritet.
Srećom dvadesetak kilometara stijena između Cavtata i Molunta, skriva i uređene savršene plaže poput Pasjače, skrivene ispod impresivnih stijena, a kajakarenje ne samo da je sigurno već je i jedan od najboljih načina u ‘novom normalnom’ i otkrivanju tog predjela savršenog za kupanje i odmor.
Jednako tako izleti u prirodu, gdje se može u relativnoj osami uživati u vizurama, ruralnoj atmosferi u kojoj se može pronaći autentična gastronomija, sve su poželjniji, a Cavtat je savršeno polazište.
Konavle i konavoska malvasija
Njegovo zaleđe Konavle prostire se na oko 200 četvornih kilometara, koje se nakon krškog obalnog pojasa otvara u plodnu zaravan koja je stoljećima hranila Dubrovačku Republiku, a za one planinare među nautičarima ima i svoj brdski dio s vrhom Snježnice (1234 m). Po središnjem dijelu raspršilo se više od trideset zaselaka i dio je koji krije čari i plodove zemlje, bogatu tradiciju obrtništva i gostoprimstva koja se s ponosom prenosi generacijama.
Jedinstvena dubrovačka ili, bolje rečeno, konavoska malvasija autohtona je sorta grožđa, jakih aroma, koja nema nikakve genetske veze s ‘istarskom’ malvazijom. Povijesno je dokumentirana još od srednjeg vijeka, a dubrovački knez darivao je posebne goste Republike, a podmićivao one koji su prijetili njihovoj neovisnosti.
Svjetski trend među ljubiteljima vina su upravo malo poznate i geografski teško obradive sorte, a tu je, degustirate li je u, naravno, izvornom ambijentu, malvasija uistinu kraljica i tako još od vremena Republike. U protivnom, za istu vrstu morat ćete potegnuti sve do Sardinije, Liparija, kanarskog otoka Lanzarote, gdje rastu jedini poznati rođaci ove sorte. U Komajima, Andro Cvrk jedan je od pionira uzgoja malvasije u novije doba i obiteljska vinarija definitivno je postaja za degustaciju ove ‘konavoske belece’.
Konavoski dvori institucija su lokalne gastronomije
Za nešto dublji uvid u potencijal te autohtone konavoske sorte, treba se kušati prošek obitelji Karaman (dobitnici mnogih priznanja) napravljen od ove sorte ili čak modernu ‘orange verziju’, no budite otvoreni i za još autentičnosti s okusom lokalnog plavca malog, dalmatinke, kadaruna.
Konavoski dvori svojevrsna su institucija lokalne gastronomije, gdje se bez uvijanja i uljepšavanja kuha i servira, onako kako se stoljećima kuhala domaća spiza. Tako ovdje i drugdje, poput konobe Vinica, spremaju se tradicionalna jela s ponosom. Mnoge lokalne konobe nude jela poput zelene manestre, guste juhe ‘bobica’, razna pečenja ispod saća, šparoge i konavoski sir iz ulja, sve ovisno o razdoblju u kojem posjećujete ovu možda najskrovitiju hrvatsku regiju.
Svakako iskoristite priliku i posjetite mlinice i stupe na rijeci Ljutoj, tvrđavu Sokol još iz vremena Republike, nekropolu stećaka u Dubravici (na popisu UNESCO-a), knežev dvor u Pridvorju i još podosta mjesta do kojih valja voziti, šetati ili, oni koji vole, i trčati, jer krajolik Konavala je rijetko viđen na Jadranu.
A u potrazi za adrenalinom naći ćete i krasne biciklističke ture, pješačenje kroz napušteni tunel, zipline, kao i možda najljepšu turu – onu u sedlu konja jašući kroz polja ovog magičnog kraja.
Slikar Vlaho Bukovac najpoznatiji je stanovnik Cavtata
Povratak u Cavtat nakon ovakvog izleta znači samo jedno. Odmor i relaksacija na krmi broda u ozračju sigurne vale, okruženi modrim i zelenim, pogledom uprtim prema Elafitima, Mljetu i novim odredištima, s ‘tankovima’ punim dubrovačke malvasije i planovima za dalje.
U svojim poznijim godinama, već izmoren neobičnim i pustolovnim životom i karijerom umjetnika koji je na dugo vremena zadužio hrvatsku kulturu, najpoznatiji stanovnik Cavtata – slikar Vlaho Bukovac u svom je dnevniku napisao: ‘Željan sam Sunca i našeg mora, a bogme i domaće hrane, ljupke naše riječi i našeg čovjeka, koji je uza sve mane najbliži našem srcu i ćudi.’
Vjerojatno ne postoji veće ode ovom gradiću od ovog slikareva pisanog krokija, jer i sada mnogo stoljeća od osnutka pa do 21. stoljeća, Cavtat je i dalje ostao autentično lijep i poželjan, kako za domaće stanovništvo, tako i za putnike namjernike, naročito one koji dolaze morskim putem. I, naravno, za one koji mu se uvijek vraćaju.
Tekst Filip Bubalo
Fotografije Ivo Pervan, Zoran Jelača/HTZ, Mario Romulić, visit.cavtat-konavle.hr & Unsplash
