Braća Kličko

7 MINUTES READ

Tko će njima odbrojati!

Vladimir i Vitalij Kličko osebujne su pojave u boksu, kao i javnom životu: (zapravo) skromni, nenadmašni u ringu i skloni preuzimanju društvenih odgovornosti, posve su atipična pojava u sportu što ga mnogi poistovjećuju s gladijatorstvom; da li zaista – posebice odbijajući da se međusobno obračunaju i jedan od njih zasjedne na vrh – štete svom sportu… ili je problem u tomu što dolaze ‘iz pogrešnog dijela svijeta’?

Vladimir Kličko posljednji je put branio naslov u listopadu u Moskvi u borbi protiv Rusa Alexandera Povetkina, jednako dojmljivo kao u svakoj od dosadašnjih sedamnaest borbi za naslov od 2004. godine. Slično je bilo i u prethodnoj borbi protiv Talijana s njemačkom putovnicom Francesca Pianete u Mannheimu.  Kličko je u ring ušao kao favorit i svake minute svake runde dokazao da to i jest. Navaljivao je kao bik i Pianetino se lice brzo zacrvenjelo i nateklo. Paineta je slabio, šampion Kličko nastavljao napadati. Iako dotada Paineta nije izgubio nijedan meč u profesionalnoj karijeri, uz Klička je u ringu izgledao kao da je još uvijek amater. Neprestano je bio u povlačenju, a Kličkova šaka na njega je sletjela točno 116 puta. Jedino utočište, između dviju runda, našao je u vlastitom kutu. Napadi su prestali deset sekunda prije kraja šeste runde, nakon posljednjeg naleta, kombinacije triju udaraca zaredom. Publika je Klička nagradila pljeskom i povicima, a nitko od promatrača nije bio iznenađen ishodom. U prošlosti boksa, teška kategorija bila je zapravo jedina na koju je šira javnost obraćala pažnju. U nekim slučajevima ti su mečevi bili zanimljivi i onima koji inače ne prate boks, važniji i od sprinterske utrke na 100 metara na Olimpijskim igrama ili formule 1 za Veliku nagradu Monte Carla. Cijeli je svijet gledao kako legende ringa razmjenjuju udarce, novine su najavljivale mečeve danima unaprijed, imena i lica najboljih bila su poznata čak i kućanicama… dok bi današnjeg šampiona teške kategorije rijetko itko prepoznao na ulici. Pobjeda u Mannheimu za Vladimira Klička bila je samo još jedan dan na poslu. Vladimir, kao i Vitalij, njegov stariji brat, već su se navikli na takve borbe – u kojima kao da su oni jedini koji udaraju. Veliki dečki iz Ukrajine zajedno su nositelji svih naslova svjetskog prvaka u teškoj kategoriji i bez trunke sumnje dva najbolja boksača današnjice. I tako već godinama.

Vladimir i Vitalij Kličko
Vladimir i Vitalij Kličko

Vitalij Kličko rođen je 1971. u Kirgistanu, Vladimir pet godina kasnije u Kazahstanu. Njihov je otac bio profesonalni vojnik, vojni ataše u Njemačkoj, časnik u zrakoplovstvu, koji je umro od raka, odnosno posljedica zračenja koje je pretrpio kao član ekipe koja je raščišćavala Černobil nakon katastrofe 1986. godine. Prvi je zvijezda boksa postao Vitalij – prvih je 27 mečeva dobio nokautom, 1999. osvojio naslov svjetskog prvaka po verziji WBO (World Boxing Organization), a 2000. se zbog ozljede ramena morao povući iz borbe za obranu naslova protiv Chrisa Byrda, nakon devet runda. Tri godine kasnije jeziva ozljeda oka natjerala ga je na povlačenje iz meča u kojem je izazvao Lennoxa Lewisa. Ali, otada je Vitalij nepobjediv. Trenutno je prvak u teškoj kategoriji po verziji WBC (World Boxing Council) i drži impresivan rekord: 45 pobjeda, dva poraza, 41 nokaut. Njegov mlađi braco Vladimir na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. osvojio je zlato u teškoj kategoriji, a dvije godine kasnije ušao u profesionalne vode. Pobijedio je u svoja prva 24 meča prije nego što mu pobjednički niz nije prekinuo Amerikanac Ross Puritty – i to tek u jedanaestoj rundi, nakon što ga je pošteno izmorio. Vladimir se brzo oporavio od tog poraza i 2000. dodao svojoj zbirci naslova i onaj WBO prvaka, pobijedivši sudačkom odlukom Byrda. Tri godine kasnije izgubio je nokautom od Južnoafrikanca Corrieja Sandersa, 2004. jednako tako od Amerikanca Lamona Brewstera i njegova je dominacija došla u pitanje. Osam godina kasnije Vladimir je neupitno nepobjedivi svjetski prvak World Boxing Association (WBA), International Boxing Federation (IBF) i WBO u teškoj kategoriji. Izložen ovako na papiru, razlog takve dominacija braće Kličko jasan je: obojica se u ringu nadvijaju poput bedema nad većinu protivnika. Vitalij je visok 2,01 m i težak 113 kg. Vladimir je nešto ‘kompaktniji’: visok je 1,98 m i teži 110 kg. Obojica su razvila stil koji im omogućava primanje minimalnog broja udaraca – rijetko ih itko uspije udariti u bradu, a oni dobro paze da ne izlože ni bilo koji drugi ugroziv dio tijela. Vladimirova desnica smjestit će vas u bolnicu jednako lako kao teretni vlak – ali on se ne razmeće i udara za nokaut tek nakon što protivnika oslabi kišom slabijih udaraca. Braća Kličko toliko su impresivni u ringu da njihovi mečevi češće sliče na performans nego na sport. Zbog toga, kao i zbog odbijanja da se bore jedan protiv drugoga, često im predbacuju da su glavni krivci za nedostatak uzbuđenja u teškoj kategoriji. Ali, jesu li doista krivi što je njihov sport izgubio mnoge obožavatelje? Jesu li braća Kličko uništili boks – kao što satiru protivnike? Nisu, očigledno. U njihovoj odabranoj domovini Njemačkoj mečeve bilo kojeg od njih redovito dolazi vidjeti 50.000 ljudi, dok ih milijuni prate na televiziji. Ali, u Sjedinjenim Državama, zemlji koja je nekoć obožavala boks, karte za mečeve jedva se prodaju. U čemu je problem? Za početak, braći Kličko može se predbaciti da su – dvojica. Neredovite gledatelje to zbunjuje: ne mogu povezati jedno lice s naslovom svjetskog prvaka. Tu je i njihovo uporno odbijanje da se međusobno suoče u ringu i jednom za svagda odgovore na pitanje tko je jači publici gladnoj baš takvog spektakla. Vitalij je navršio 41, karijera mu je pri kraju. Vladimir ima 37, pred njim je još nekoliko dobrih profesionalnih godina. Znalci tvrde da bi Vitalij odnio pobjedu da su se braća suočila dok je bio u najboljim godinama. Vladimir je vještiji, a Vitalij mentalno izdržljiviji i ima jaču bradu. Ni znalci, ni znatiželjnici neće dobiti odgovor na to frustrirajuće pitanje. U boksu, kao i u većini borilačkih sportova, pitanje kojim se ljubitelji često bave jest kako bi se trenutni šampioni nosili s legendama prošlih vremena. Kako bi se braća Kličko snašla s agresijom Mikea Tysona, sirovom snagom Georgea Foremana, s brzinom Muhamada Alija? Poštena je procjena da bi se i jedan i drugi, već zbog svojih dimenzija, dobro snašli u ringu protiv bilo kog od navedenih, pa i protiv bilo koga teškaša bilo koje ere. Tim je gore za ljubitelje dobrog boksa što se obojica bore baš u trenutku kad im je malo koji izazivač doista izazov. Pogledajmo zašto je boks doista sve manje popularan u nekim zemljama, bez obzira na to jesu li braća Kličko glavni krivci za to ili nisu. Neki tvrde da su Vladimir i Vitalij nezanimljivi zbog porijekla – Istočna Europa u Europi je samo dio Europe, ali u Sjedinjenim Državama braća nisu netko s kime bi se ljudi mogli poistovjetiti. Ta teorija, međutim, ne drži vodu, jer Amerikanci zdušno navijaju za Švicarca Federera, Jamajčanina Bolta ili Roryja McIlroya, podanika Njezinog Visočanstva. Drugi nepopularnost boksa svaljuju na dominaciju braće Kličko. Ta nam je teorija još manje jasna, jer boks je sport u kojem je dominacija jednog prvaka vjerojatno najprivlačnija osobina povremenim gledateljima. Joe Louis, Ali i Tyson imena su koja znaju i oni kojima je boks tek usputna zabava. Pravi problem, dakle, nije u Vitaliju i Vladimiru, nego u strukturi boksa. Većina sportova na vrhuncu je popularnosti neposredno prije proglašenja prvaka. Svatko barem na jedan dan zna pobjednika Wimbledona, Lige prvaka, pa čak i Super Bowla. A javnost ipak više ne zanima tko je svjetski prvak u teškoj kategoriji, kao ni u bilo kojoj drugoj, da budemo iskreni. Zašto? Jer ne zna tko je zapravo prvak. Nekoć je boks imao osam težinskih kategorija i svaka je imala po jednog prvaka. Danas boks ima sedamnaest težinskih kategorija i četiri krovne organizacije koje – svaka uz novčanu naknadu, naravno – organiziraju borbe za razne naslove, koji se (da bi ih itko mogao razlikovati) označavaju pridjevima poput ‘svjetski’, ‘super’, ‘srebrni’ ili čak ‘emeritus’. Nadalje, boks više nije besplatna zabava za svakoga tko posjeduje televizor.

Sparing partneri
Sparing partneri

U mnogim zemljama pravo na gledanje borbe za naslov imaju samo oni koji, uz cijenu kabelske televizije, izdvoje dodatne novce upravo za taj prijenos. Nijedan drugi sport tako ne ucjenjuje gledatelje najzanimljivijih događaja. Spojite konfuziju oko formata i ucjenu vlasnika licencija i dobit ćete svijet u kojem niže klase više ne sanjaju o izdizanju iz siromaštva prolaskom kroz ring, nego se okreću snovima o drugim sportovima. Da je Rocky Balboa danas nadobudni mladac, ne bi provodio dane u ringu, nego na terenu za neki sport u kojem se vrti velika lova. Prosječna plaća igrača košarke u NBA iznosi oko pet milijuna dolara, prosječna plaća igrača nogometa u engleskoj Premier League oko dva milijuna dolara. Malo koji profesionalni boksač u ringu zaradi tijekom čitave karijere onoliko koliko drugi profesionalci njegove kvalitete zarade u jednoj sezoni. Boksačima također treba mnogo više vremena da počnu pošteno zarađivati, dok drugi sportovi nadarenima nude instant-zaradu: Kobe Bryant i LeBron James jedva su izašli iz srednje škole i zakoračili na fakultet kad im je NBA dozvolila profesionalnu igru i zaradu od više desetaka milijuna dolara godišnje. Leo Messi s 13 godina se preselio iz Argentine u Španjolsku – da bi potpisao ugovor s FC Barcelonom. Legendarni trener Emanuel Steward, koji je na noge vratio karijere Lennoxa Lewisa i Vladimira Klička, ima slično mišljenje o tome. ‘Da su Vitalij i Vladimir rođeni u Sjedinjenim Državama, svoju bi visinu i snagu i koordinaciju iskoristili na košarkaškom terenu.’ Činjenica je da su mnogi vrhunski američki boksači u proteklih dvadesepet godina odabrali boks zbog obiteljskog utjecaja: Roy Jones, Oscar De La Hoya, Shane Mosley i Floyd Mayweather Jr. izvršavali su volju, odnosno ostvarivali ambicije svojih očeva.Jesu li, dakle, Vitalij i Vladimir Kličko naštetili boksu? Ili, još bolje: kako bi teška kategorija izgledala bez njih? Kao prvo, svijet bi imao četiri ‘svjetska šampiona’ (kako god ih zvali) umjesto dva. A kao drugo, sva bi četvorica vjerojatno bili žalosno osrednji, jer svi svjetski prvaci u boksu koji ne nose prezime Kličko u ovom trenutku nisu ništa drugo doli ‘osrednjaci’. Braća Kličko jedini su boksači dostojni teške kategorije. Bez njih bi ona bila smijurija. Zanimljivi su oni i izvan ringa. Boks je sport čiji su natjecatelji počesto lajavi prostaci. Promotori i novinari zapravo vole uvrede koje si protivnici dobacuju prije borbe, jer im takvo ‘nabrijavanje’ donosi novac. Floyd Mayweather Jr., čovjek koji nosi pet različitih naslova prvaka, jednako je tako i onaj koji je tri puta stajao pred sudom zbog nasilja nad ženama. Drugi boksači često si nastoje priskrbiti novinske naslove vrijeđanjem svega i svakoga na nižim razinama – od pukog prostačenja, preko homofobije, do prijetnje nasiljem izvan ringa. Ali nikada nećete listati novine i naići na izvještaj o tome kako je ijedan od Klička uhićen zbog napada na bilo koga, ili mahanja oružjem. I Vladimir i Vitalij tečno govore ukrajinski, ruski, njemački i engleski. Nijedna njihova riječ nikad nije nikoga povrijedila, u javnosti su dostojanstveni i suzdržani. Godinama neumorno pomažu UNESCO-u, a u Ukrajini Udruga braće Kličko nudi potporu programima obrazovanja i javnog zdravstva. Vitalij je predsjednik Ukrajinskog demokratskog saveza za reforme, stranke koja se zalaže za slobodu govora, ljudska prava i ravnopravnost spolova u svim aspektima života, te zamjenu sustava koji opisuju kao ‘zatvorenu oligarhijsku ekonomiju’ pravednim sustavom s jednakim ekonomskim mogućnostima za sve građane. Vitalij je 2012. izabran za zastupnika u ukrajinskom parlamentu, a prije nekoliko dana najavio je i kandidaturu za predsjednika Ukrajine na izborima 2015. Istina je, boks je zguran u kut i beživotno visi na užadi – ali braća Kličko za to nisu kriva. Kako je krenulo, uskoro bismo mogli ostati lišeni barem jednog od njih, zato uživajmo u dominaciji tih majstora dok još možemo.

Share on facebook
Share on linkedin
Share on twitter
Ovo je fotografija Lidije Lijić Vulić Intervjui

Lidija Lijić Vulić: Posvećenost moru kao stil života

Višestruka svjetska i europska prvakinja u ronjenju, alpinistica, letačica jedrilicom i direktorica hrvatskog ogranka organizacije Sea Shepherd Lidija Lijić Vulić govori zašto je svoje adrenalinske …

This is a photography of Janko Tipsarevic Putovanja

Ekskluzivno partnerstvo Janka Tipsarevića i One&Only Portonovi resorta

U stilu nove Rivijere na crnogorskoj obali Jadrana, One&Only Portonovi najavljuje ekskluzivno partnerstvo sa Jankom Tipsarevićem i njegovom kompanijom svjetske klase, Tipsarević Luxury Tennis Pod …

Ovo je slika Rafaela Nadala na Sunreefu 80 Intervjui

Rafael Nadal: Na moru kao na pariškoj zemlji

Jedan od najboljih tenisača u povijesti strastveni je obožavatelj mora i brodova. Na rodnoj Mallorci Rafael Nadal koristi svaki slobodan trenutak za plovidbu motornim katamaranom …

Ivica Kostelic Jedrenje Portret 01 Intervjui

Ivica Kostelić: Mali princ u offshore jedrenju

Ivica Kostelić iz skijanja je prešao u jedrenje, a u idućih nekoliko godina namjerava nastupiti na dvjema kultnim prekooceanskim regatama, Transat Jacques Vabre i Route …

Intervjui

Gem, set, meč – Goran Ivanišević

Jedan od najboljih hrvatskih sportaša u povijesti Goran Ivanišević za Yachts govori o odrastanju na splitskim Firulama, osvajanju Wimbledona, primanju u tenisku Kuću slavnih i …

Moda

Pregled vida za ljepše sutra

Dobar vid je najvažnije ljudsko osjetilo jer se njime prima 90 posto svih informacija iz okoline i vrlo je učinkovit prozor u opće zdravlje pojedinca …

Ovo je fotografija pogled odozgo na otok Silbu Destinacije

Otok Silba: Skriveni kutak Dalmacije

Premda je površinom malen otok, Silba obiluje pješčanim i šljunčanim plažama i uvalicama, područjima obraslim crnikom, te nesvakidašnjim znamenitostima Svaka usporedba otoka Silbe odnosno njegovih …

Ovo je fotografija srebrni olimpijac tonci stipanovic Intervjui

Tonči Stipanović: Srebrni letač

Tonči Stipanović jedini je hrvatski jedriličar koji je dva puta osvajao medalje na Olimpijskim igrama, u Riju i Tokiju Za one koji ne znaju, Srebrni …

Ovo je fotografija bundeva, jesenske delicije Gastronomija

Bundeva je gastronomska kraljica jeseni

Bundeva je jednostavna i nezahtjevna namirnica, nekad zanemarena, danas se na velika vrata vraća u restorane i kuhinje urbanih domaćinstava Cucurbita pepo ili u narodu …

Ovo je fotografija Only&Only Portonovi Putovanja

Luksuzna zimska avantura One&Only Portonovi čeka na vas

Okružen samotnim plažama, slikovitim otocima i srednjovjekovnim gradićima, One&Only Portonovi nudi opuštanje uz more, vrhunske restorane i pionirski pristup wellnessu Smješten na ulazu u Boku …

Gastronomija

Čokolatijer Claude Krajner oduševio čokoladnim desertom u Esplanadi

Čokolatijer Claude Krajner stigao je u Zagreb i u restoranu Zinfandel’s zagrebačkog hotela Esplanade pred brojnom publikom predstavio svoj poznati čokoladni desert mousse od gorke …

Luksuz

Zaboravite na novčanik, plaćajte Garmin satom

Garmin Pay je brz, siguran i praktičan način plaćanja na svim mjestima koja omogućuju beskontaktno plaćanje – sada uz Visa debitne kartice Zagrebačke banke Ponekad …

Scroll to Top