Berba od koje se puno očekuje

by Yachts Croatia

Dom Perignon Vintage 2008.

Ako je Dom Perignon nešto što si možete priuštiti i ako imate podrum u kojem ga možete čuvati, Vintage 2008. je šampanjac u koji se može investirati. U pitanju je proizvod koji se uspoređuje s mitskom 1996. godinom

Svijet vina će vam neumoljivo podijeliti packe po prstima svaki put kada se iole okuražite i pomislite da nešto o tome svijetu znate. Ovdje zaista valja vječno biti ponizan učenik. I prečesto ćete čuti da se za prave šampanjce, a naročito one iz reda ‘Les Grandes Marques’, te Dom Perignon, kaže da tu najviše posla odrađuje marketing i da su to velike kuće s velikom proizvodnjom koje počivaju na brendu, ali ne pristajte na to, odmah ćete dobiti packu. Rečenice koje slijede zaista shvatite ozbiljno – Dom Perignon Vintage 2008. je šampanjac u koji se može investirati, berba u koju možete dugoročno ulagati. Ako je Dom Perignon nešto što si možete priuštiti i ako imate podrum u kojem ga možete čuvati, počnite čim prije kupovati ove šampanjce. Kada berba 2008. iziđe u drugom i trećem izdanju, iznenadit će vas vrijednost koju će postići. Naime, ta 2008. godina je počela kao vremenski/klimatski prosjek u Champagnei. Ničim iznimna, ni u kojem smislu. U novije vrijeme svaka je godina u maloj mjeri toplija, ali 2008. se to nije previše osjetilo jer su proljeće i ljeto obilovali oblacima, skrivali loze od sunca i sprječavali rast temperature. Nije se očekivalo da će 2008. šampanjci izlaziti u ‘vintage’ klasi. No, završnica je čitavu stvar preokrenula naglavce i posljedično je taj rani nedostatak prometnula u veliku prednost. Da se godina završila kako je počela, malo tko bi bio zadovoljan razinom zrelosti grožđa. Kiseline bi, dakako, bile tu, ali ekstrakti i dio aromatskog spektra bi nedostajali barem za klasu vintage šampanjaca.

Ali, onda je došao neočekivano topao rujan i počelo je to pomalo odgođeno sazrijevanje. Chef du Cave (majstor podrumar), a pomalo i umjetnik, Richard Geoffroy, tada već u pratnji Vincenta Chaperona kojeg je pripremao da ga naslijedi, morao se odvažiti i riskirati te se nadati da će vrijeme ostati toplo i sunčano, ali bez većih kiša i da će moći odgoditi berbu. Sreća prati hrabre pa je mjesec rujan bio baš kao izmišljen. Druga važna ‘sitnica’ bilo je odgađanje berbe pa je grožđe zorilo usporeno i produženo. Mnogi vinari sanjaju da grožđe što dulje ostane na majci lozi, ali da ga sunce ne spali, ne zasiti šećerima i da ga kiša u završnici ne razvodni. Takav je plod neusporedivo kvalitetniji. Rezultat je šampanjac koji se uspoređuje s mitskom 1996., ali s nijansu jačim tijelom i za nijansu mesnatijim. Počinje s nosom koji je pun terroirskih, tipično šampanjskih vapnenastih aroma, uz nijansu dimnih. Na nepcu se, vrlo usporeno, nenapadno, gotovo nonšalantno, pojavi elegantna kremoznost i ne prestaje još dugo vremena. Na kraju bih ponovio, ovo nije mala stvar! Londonska vinska burza je počela trgovanje s Dom Perignonom 1. siječnja 2019. po cijeni 1200 do 1240 funti za sanduk od 12 boca (ali za unaprijed dogovorene rezervacije), a već koji dan nakon toga cijena se popela na 1400 funti. Nama je zanimljivo što to znači za budućnost ove berbe i za odležavanje. Od nje se puno očekuje. Već za tri i pol godine, na tržištu se očekuje P2 – njegovo drugo izdanje kojem je minimalna starost 15 godina, a tada bi mu cijena mogla narasti minimalno 80 posto. Ostavit ću vas uz možda još i vrjedniji, a meni svakako draži, savjet; kupite ga za sebe po redovnoj cijeni i sačuvajte ga sljedeće tri i pol godine. Popijte ga kao P2!

Tekst Kruno Filipović
Fotografija Miva
Video Dom Perignon

 

Draguljarski brend Messika