Jedinstvena Yayoi Kusama

by Yachts Croatia

Zvijezda vizualne umjetnosti

Kritičarima jedna od najdražih umjetnica našeg vremena na jedinstven način promatra svijet oko sebe i vidi točkice u većini stvari

Yayoi Kusama u 87. godini ima žarkocrvenu kosu, široki osmijeh, ružičastu haljinu na krugove i žute čarapice na točkice. Često ju se opisuje kao najveću živuću japansku umjetnicu. Od djetinjstva se borila s mentalnom bolešću, ali, na sreću, na pragmatičan način. Naime, izabrala je umjetnost kako bi se nosila sa svojim vizijama. Prenijela nam je taj svijet pun točkica koji je okružuje i time je oslobađala svoj um. Njene beskrajne sobe (ispunjene u potpunosti zrcalima) postale su jako popularne, vjerojatno i zato što ljudima daju letimičan pogled na to kako ona doživljava svijet. Umjetnost je oduvijek bila jako subjektivna te su ljudi cijenili kada bi se mogli približiti i doživjeti umjetnikov svijet. Kusama je u tome bila i još uvijek jest jako dobra jer je njezina motivacija iskrena i angažirana. ‘Stvarala sam umjetnost svaki dan u zadnjih 70 godina i oduvijek sam posebnu pažnju posvećivala tome kako stvoriti nešto u čemu će ljudi uživati i što će ih dirnuti’, izjavila je Kusama. Njezini ambijenti su postali posebno vizualno i osjetilno iskustvo koje je i široka publika prepoznala. Japanska umjetnica bila je i prva žena predstavnik Japana na Venecijanskom bijenalu 1993. i našla se na popisu najutjecajnijih osoba na svijetu 2016., a prije dvije godine aukcijska kuća Christie’s prodala je njezino djelo White No. 28 iz 1960. za 7,3 milijuna dolara. Kusama je djetinjstvo provela u Japanu, u obiteljskom rasadniku u Matsumotou.

Yayoi Kusama

Posljednjih nekoliko godina Kusama je dosegnula zvjezdani status i potvrdila poštovanje kritičara

S devetnaest godina, nakon što je tijekom Drugog svjetskog rata radila u tvornici padobrana, seli se u Kyoto zbog studija ‘nihonge’, tradicionalnog japanskog slikarstva. Na studiju počinje eksperimentirati s apstraktnim slikarstvom, ali tek nakon dolaska u Sjedinjene Države 1957. njezina karijera dobiva svoj pravi smjer. Od 1958. do 1973. Kusama živi u New Yorku, gdje je dio avangardnih krugova tijekom formativnih godina pravaca pop-arta i minimalizma. Razvija svoje sad prepoznatljive motive, uzorke točaka i mreža, stvara mekane skulpture i instalacije, te diljem grada izvodi performanse. Izlaže uz autore poput Warhola, Claesa Oldenburga i Allana Kaprowa, koji je kasnije navode kao jednu od pokretača tehnike asamblaž i utjecajnijih izvođača performansa i pejzažne umjetnosti. Sredinom 1960-ih Kusama izlaže u Italiji, Njemačkoj i Nizozemskoj, gdje razvija zanimanje za optiku i interaktivne elemente ogledala, električne rasvjete, zvuka i pokreta. Ogledala prvi put koristi kao multireflektivni element u djelu Infinity Mirror Room – Phalli’s Field (1965.), u kojem ponavljanje uzorka korišteno na ranijim djelima pretvara u sveobuhvatno iskustvo. Krajem 1960-ih popularnost joj raste zbog radikalnih hepeninga – kombinacijom golotinje i točaka na ulicama New Yorka – kojima prosvjeduje protiv rata. Kusama se 1973. vraća u Japan, ali nastavlja razvijati svoje instalacije s ogledalima, koje s godinama dosežu kultni status.

Yayoi Kusama

‘Naš je planet tek jedna točka među milijunima zvijezda u svemiru. Točke su naš put u beskraj’

Počinje se baviti i pisanjem, i to vrlo uspješno. Trenutno je aktualna njezina izložba ‘Yayoi Kusama: Infinity Mirrors’, prva u Sjevernoj Americi u gotovo dva desetljeća koja se bavi pregledom njezina opusa, s naglaskom na beskrajne sobe s ogledalima. Otvorena u muzeju Hirshorn u veljači, izložba će biti ponovljena u još četiri velika sjevernoamerička muzeja. Posjetitelji će imati priliku iskusiti šest najpoznatijih Kusaminih kaleidoskopskih okoliša, instalacije velikih dimenzija i najpoznatije slike, skulpture i djela na papiru nastale od ranih 1950-ih do danas. Organizirane ugrubo tematski, beskrajne sobe s ogledalima počinju s ‘Infinity Mirror Room – Phalli’s Field’. Radi se o sobi-polju prekrivenoj stotinama falusnih oblika s uzorkom crvenih točaka i okruženoj ogledalima. Izložba uključuje i ‘Infinity Mirror Room – Love Forever’, šesterokutnu sobu u koju posjetitelji mogu proviriti izvana i u kojoj se crvena svjetla odražavaju u stropu i podu bez prestanka. To je djelo kopija legendarnog, sad nepostojećeg Kusamina djela ‘Kusama Peep Show’ iz 1966., sobe s ogledalima u kojoj je Kusama u svojem studiju krajem 1960-ih izvodila performanse. Posjetitelji će moći vidjeti i više od šezdeset slika, skulptura i djela na papiru, te niz manje poznatih kolaža, kao i ikonsku instalaciju ‘The Obliteration Room’, potpuno bijelu repliku doma koju posjetitelji mogu dopuniti lijepeći točke u raznim bojama i koja s vremenom postaje šarena i pretvara posjetitelja u autora i dio djela, navodeći na razmišljanje o pojmovima autonomije, vremena i prostora.

57. Venecijanski bijenale